Prošle subote u moj je sandučić stiglo Lukino pismo. I ponovo je taj, navodno prošlogodišnji, petak 13. izazvao niz poremećaja, barem što se ovoga bloga tiče…
I kada kažem Luka, mislim Sever, Luka Sever…
Petak 13.
Žao mi je što tek sad odgovaram, nisam imao ništa pametno za napisat pa sam samo snoozao i snoozao mail.
Sad Vam se zapravo javljam jer je danas zadnji dan da sam bio u Mažurancu, prije godinu dana, petak 13. Sjećam se da ste mi rekli “Spakiraj si sve što možeš, tko zna koliko će ovo trajat”. Well guess what, you were right.
Šaljem vam album fotografija zadnjeg dana u Mažurancu, ovako neslužbeno kao osoba osobi jer mi je fora. Odmah ću objasnit slike.
Kao što znate, atmosfera je bila baš apokaliptična.
Kao da su zadnje četiri godine na Mažurancu proletjele i samo se sve vrijeme nekako zabilo u ovaj zid trenutka u vremenu, na taj petak trinaesti.
Vrijeme je stalo, prošlih tjedan, dva, ma prošli tjedni trajali su u vremenu, ali taj petak sve se usporilo i gotovo stalo.
Cijeli dan je postao trenutak, i to je jedini dan, jedini period koji pamtim na taj način.
Ne mogu reći ni da je cijeli dan niz trenutaka, već jedan trenutak koji traje beskonačno i šećem se po njemu naprijed-natrag, ali istovremeno vrijeme je stalo…
Nadam se da imam barem malo smisla.
Prva slika (ova s tenisicama)
Frend i par frendica koji su se spremali za natjecanja upali su u egzistencijalnu krizu jer su se otkazala natjecanja, a to je bila stvar koja ih je najviše ispunjavala tada.
Zapravo, sve slike osim ove su od 13.3., ova je 12.3., četvrtak, ali bitna je za album (samo sam otišao na taj datum u galeriji i dodao u novi album sve slike koje imaju smisla, nije da sam sad stvarao i kreirao i dizajnirao album ili šta ja znam; ionako nije ni velik).
Uglavnom, bili su u depri pa smo pod satom šetali malo vani, pa ispred učionice (tu je slikana slika). Te Vansice sam kupio dan prije. Markali smo zadnji sat (ili je to bio petak, nisam siguran; možda i oba dana) i otišli na piće.
Petak 13.
Slika kave u domskom boravku (petak prijepodne)
Mislim da se sjećate ovoga. Tad smo svi pratili vijesti, da čujemo šta će reć. Tad ste mi rekli da spakiram što više stvari.
Kasnio sam malo na prvi sat, mislim da sam išao preko Mlinara, po još jednu kavu valjda, ne sjećam se.
Bilo je fora samo se spustit dolje do dnevnog, samo s novčanikom i mobitelom i pratit vijesti, i naravno otić po kavu.
Vjerojatno sam doručkovao calzone tamo pa uzeo kavu odmah i ostao s vama odgajateljima pričat i pratit vijesti.
Nije mi jasno kako se ne mogu sjetit detalja, a tek je jedna godina prošla.
Petak 13. Slike na galeriji gore u 208
Taman prije nego sam otišao u školu, ne znam zašto sam slikao, ali bilo je mood.
Fora mi je (i sad, ali i tad mi je bilo, jer sam imao osjećaj da sve završava) kako je sve uredno.
Zato što tako samo ja vidim koliko je vremena prošlo koliko sam vremena proveo gore, sve je čisto i uredno, ali je nekako zrelije nego u drugom razredu (tad se obnovila i postala nova soba).
Ma ne mogu sad sročit točno kakav vibe mi daje slika, objasnim drugom prilikom…
Slike domske večere taj dan
Otišao sam na večeru…
pa nakon toga u Legendu…
Slika bez objašnjenja
Zadnja slika je ikonična, a budući da sam kršio nekoliko domskih pravila odjednom, mislim da je dovoljno da samo zalijepim sliku i objašnjavam što manje…
Sad mi ionako ništa ne možete…