Naš učenik Luka S. promišlja što to Holden lovi u Salingerovu romanu Lovac u žitu. Djetinjstvo? Čije? Djetinjstvo druge, prave djece? Svoje djetinjstvo? Ili sebe?
Lovac u žitu roman je američkog pisca J. D. Salingera napisan u razdoblju kasnog modernizma. Ovim je romanom Salinger utemeljio novi prozni stil i svoje ime stavio na jedno od važnijih djela u povijesti književnosti.
Za svoje doba Lovac u žitu bio je dosta kontroverzan roman. Iako sama radnja naočigled nije kontroverzna, Salinger je glavnome liku dodijelio vrlo buntovan pogled na svijet, a antijunaci nisu bili dobrodošao prizor u književnosti.
S Lovcem Salinger je započeo novu vrstu proze nazvanu proza u trapericama. Simboličan je to naziv za prozu kojoj su u fokusu likovi i njihovo stanje svijesti, a ne radnja. Najčešće su mladi likovi suprotnost starijima. I upravo na njihovu mladost i buntovnost ukazuje naziv – proza u trapericama.
“Patke. Znate li, slučajno? Hoću da kažem,
da li netko dolazi kamionom ili tako nečim i odnosi ih,
ili one odlete onako same od sebe?
Odsele li se na jug ili tako nešto?”
Ovaj ulomak savršeno prikazuje kako je roman zapravo gomila nasumičnih misli buntovnog tinejdžera. Holden sa strancem, odnosno vozačem kojega je tek upoznao, priča o tome kamo patke odlaze zimi iz malog jezera u Centralnom parku. Ni pitanje ni odgovor nisu bitni za radnju samoga djela, već su produkt Holdenovih misli, kojima je prožeto cijelo djelo.
Lovac ili Prometej novog doba?
Holden se ponaša poput malog djeteta, trči za svačime što ga privuče te ne želi odrasti. Ne želi postati poput odraslih, biti pun briga, obveza, čudnih kodeksa ponašanja kojima se odrasli vode ili slijediti hrpu besmislenih pravila.
Želi ostati mlad i buntovan, želi čuvati djecu, koja se igraju lovice u žitu, od provalije. Želi stajati pored litice i preusmjeravati svu djecu dalje od litice natrag u polje, tako da se mogu bezbrižno igrati lovice. Njegova je sudbina takva da se on ne može igrati s njima, ali će rado njima pomoći da ostanu bezbrižna.
Spašavanjem djece od pada s litice Holden ih spašava od brigom ispunjenog svijeta odraslih i omogućava im da ostanu djeca. On je nezadovoljan time što i sam mora odrasti, pa pokušava pomoći djeci da ostanu djeca. U razgovoru o patkama krije se slična metafora, kada ispituje vozača zna li on kamo patke odlaze zimi.
To isto pitanje on postavlja sebi o procesu odrastanja. Zašto djeca odlaze iz bezbrižnog jezerca u Centralnom parku, kad tamo imaju sve što im treba? Je li tu netko tko kamionom kupi djecu i vodi ih drugamo, u svijet odraslih? Ili odlete sama od sebe i prestaju živjeti bezbrižno?
Salinger je sjajno napisanim djelom u svijet književnosti uveo novu vrstu romana. Njegov lik Holden utjelovljenje je mnogih tinejdžera i zato je bilo važno da se takav lik i njegovo stanje svijesti prikaže bez cenzure.
Smatram da ovaj roman pripada u skupinu djela koja će uvijek ostati klasici, kao jedno u nizu djela koje se usudilo otići malo izvan tadašnjih okvira. Sva djela koja pripadaju u tu drugu kategoriju bitna su za bilokakav ljudski napredak.
Iako shvaćam Holdena, smatram da mora preuzeti odgovornost za nešto i odrasti ako želi biti sretan i ispunjen u životu, jer nitko uistinu ne želi biti dijete i navršiti pedeset godina starosti.