Namjeravani intervju učenik i ja nismo napravili. Srećom! Jer je naš učenik stvorio ovo prekrasno pismo. Dugoročno, svjedočanstvo jednog neobičnog vremena…
Luka S., učenik završnog razreda, sastavio je pismo o svojoj pandemijskoj svakodnevici, o školskim obvezama, o pripremama za maturu, o knjigama koje čita, o serijama koje gleda, o glazbi koju sluša i oplemenio ga svojim – fotografijama
Pismo – prvi dio
Već je Praznik rada, a ja ipak ne stižem koliko sam mislio. Malo sam se preračunao:’). Ima puno toga. Treba puno energije da bih doma uspješno nešto napravio, ali ta energija se istroši. Kako ja to vidim: u jednom danu ili ću ju potrošiti na vježbanje za maturu ili na školski rad.
Hrvatski mi ne treba. Iskreno, za školu ga se riješim, nekako napravim sve što treba, a za maturu ga još ne radim. Trebao bih samo provježbati eseje o pjesmama jer to mi ne ide, eseji o romanima, novelama i sličnom mi idu super.
Neću ići po knjige u dom jer mi ne trebaju. Ako mi nešto treba, to su stare bilježnice iz fizike, a za pet bilježnica neću sad žicati svoje da se vozimo u Zagreb. Ni ne da mi se.
A onda je problem opet ta energija aktivacije da bih učio fiziku kako treba. Teško je naći izvor koji ima taman što mi treba. Fizika u 24 lekcije ima sve, ali fali mi nešto, nešto što znam npr. da imam u jednoj od starih bilježnica. No dobro. I taman kad malo napredujem iz te fizike, krenu pristizati mailovi o mom nepisanju zadaća za školu, 😩😫.
Čitam A Song Of Ice And Fire (Igru Prijestolja na eng. ukratko) malo više nego što gledam Netflix zadnjih dana. Počeo sam ponovno gledati Suits (pogledao sam sve jednom). Ta serija je vrhunska i bez imalo kompleksa koje si serije obično nabiju kad imaju uspješnu sezonu ili nekoliko. Likovi, razvoj likova, dijalozi (wow), glazba (nema bolje glazbe u seriji!), jednostavno cijela mindblowing radnja iz epizode u epizodu tko koga kako prevesla… Nikad nisam ni iz jedne serije ovako puno mogao naučiti a bome ni izvući ovoliko pouka.
A ovaj intervju, mislim da na ova pitanja nećete baš dobiti lijepe odgovore pa ću jednostavno pisati kako mi dođe kad vidim pitanje. Ja bih radije da imate više pitanja na početku ili na neki takav način da ja mogu ‘odgovoriti’ na sve odjednom, pitanje – odgovor mi je jako trulo nekako. Ovako mogu odjednom tečnije prenijeti misli i sve što sam htio. Preporučujem After Life na Netflixu, izašla je druga sezona jučer.
Pismo – drugi dio
Prošlo je par dana od kad sam napisao ovo gore, i sad sam mislio odgovoriti na vaš intervju, ali nemam što. Crveni križ me nikako nije pripremio na ovo. Nisam imao nikakve veze s ovakvim situacijama. Ne znam ništa o ovome, ukratko.
O svom zdravlju brinem ne više nego inače. Sad, kad sam doma, mogu više kontrolirati što jedem (iako ne kontroliram to previše), i mogu vježbati kad god želim. To je u biti to što se tiče mog zdravlja. Higijena naravno :D.
Vršnjacima mogu poručiti, a nikaj, kaj je, tu je. Bavite se nekom aktivnošću, odite na sunce itd itd ne želim zvučati kao prosječan loš članak portala srednja.hr (oni su ili postali jad i bijeda ili ja tek sad to vidim). Ono, držite do sebe, ali to svi znaju ionako.
Knjigu/film za epidemiju ne znam, ali znam da se par naslova vrti okolo sad, tako da ako netko želi gledati neki film s tom temom siguran sam da mu nije nikakav problem pronaći film.
Pismo – treći dio
Ona klasik pomodoro tehnika učenja je jako korisna, sad, neću lagati. Napisao sam esej za etiku od 600 riječi u 25 minuta jer sam rekao ajde idem sjesti nakratko i biti fokusiran nakratko. Na kraju mislim da ću samo ovako i raditi jer jedino to funkcionira zasad.
Žao mi je ako sam Vas razočarao odgovorima, ali ne da mi se raditi te klasične domske/školske intervjue i sl. gdje se sve preuveličava i sve je klišej. Učio sam prvu pomoć, to nema veze s ovim, film ili seriju nema smisla tu preporučivati jer neće nitko od tud naći dobru seriju. Narod ima cijeli internet, i sad će netko na mazuranac.com naći novi film vezan uz nešto što je ekstremno aktualno sad, a to je pandemija :).
Ne želim filozofirati kad nemam što reći. Nisam u tim mainstream stvarima (npr. sad gledanju filmova o pandemiji pa ovo pa ono, ne da mi se, zašto bih to radio jer svi to rade; nema smisla; bavim se nečim svojim kako bi svatko i trebao; malo me ovo sad podsjetilo na Carevo novo ruho).
Još jednom se ispričavam na razočaravajućem odgovoru, i nadam se da ćete biti motivirani za neki smisleniji dijalog/monolog. 🙂
Očekujem jednako dugačak odgovor na ovo pismo :).
Najsrdačniji od svih srdačnih pozdrava,