Naš učenik završnoga razreda (koji se odlučio potpisati pseudonimom Bartol s Mažuranca) u svojem ogledu razmišlja o ulozi knjige u suvremenom svijetu, o njezinu odnosu s filmom, i o svojem odnosu prema knjigama
Na dan kad se sve knjige zaborave
Odnos knjige kao fizičke materije i novih medija poput interneta jest zanimljiv. Internet, koliko udaljava gledatelje i čitatelje od knjiga, toliko ih i drži blizu.
Situacija bi se mogla nazvati simbiotičnom. Filmovi i serije temelje se na knjigama, a distribuiraju se internetom. Za neke knjige čuli smo upravo zahvaljujući filmovima koji se distribuiraju – interenetom.
Ovisno o perspektivi, to je i dobra i loša stvar.
Knjige, odnosno priče koje su u njima ispričane, oduvijek su bile način autora da pobjegne od surove stvarnosti, pune boli i tuge. Međutim, u tom literarnom bijegu svaki je autor iznosio svoj stav, bio zaseban, za sebe, što vidimo u njihovim djelima.
Neki se autori odluče prenijeti stvarnost koju žive na list papira prikazujući svakome tko pročita njihov tekst kako se on osjećao u tom trenutku. Ponekad, mogao bih reći, autor širi depresiju tjerajući ljude slabog uma na autodestruktivne tendencije, a ljudima zdravog uma pokazujući kako to izgleda kad si dopustimo pasti u očaj.
Nasuprot njima, postoje pisci koji bi svoju bol pretvorili u nešto predivno, čak nadahnjujuće, nešto što bi pokazalo ljudima da se čak i u vrlo nezgodnim i lošim situacijama ne smije izgubiti osmijeh i nada jer, na kraju krajeva, uvijek postoji svjetlo na kraju tunela. A ako ga nema, moramo ga sami zapaliti, zar ne?
A za filmove se nema što puno reći jer, u usporedbi s knjigama, filmovi su relativno mlad pojam, bez obzira na brz razvoj i veliku popularnost. Iako postoje filmovi koji uspiju pokazati stvari na nevjerojatne načine, ništa se ne može uspoređivati s onim osjećajem kada vas mašta ponese dok čitate knjigu.
Jedna od mojih knjiga za pamćenje koja mi je utjelovila kako izgledaju moral i osjećaji bio je roman Divlji konj. Ta mi je knjiga pokazala da, bez obzira na to gdje se nalazimo i kako stvari stoje, postoje zakoni koji se moraju poštovati sviđalo se to nama ili ne.
Mislim da mi svi zapravo volimo čitati, barem podsvjesno, jer ono što mozak ne voli, pokuša zaboraviti. Ako netko ne voli čitati knjige, vjerojatno voli čitati stripove ili novine, u svakom slučaju svatko voli nešto čitati.
I samim zanimanjem čitaoca za djelo, ono dobiva život. Jer, svaki čitalac ima svoju maštu i samim time postoji bezbroj načina na koje jedna priča može zvučati i izgledati.
Knjige mogu umrijeti, tu nema sumnje. Bilo što, da je zaživjelo u nečijim mislima, bilo je živo. Međutim, knjige bi virtualno mogle biti besmrtne jer, dokle god se netko sjeća tih knjiga, njihovih radnji, njihovih likova i njihovih pouka, knjiga će živjeti.
Na dan kad se sve knjige zaborave ljudi će se vratiti u mjesta iz kojih smo davno izašli.
Bartol s Mažuranca