Studentski život je brutalan, piše naš bivši učenik Luka nakon prvoga semestra, što je, kaže, pola studentske godine… Sve je kolokvirao, trenira i razmišlja
Brutalan život
Pa već sam mislio da ste me zaboravili.
Rekao sam da su dečki legende, pokazivao sam vam i prije neke skečeve od njih pretty certain.
Faks mi je bio ponedjeljkom i utorkom uživo, ostatak online, sad je sve online pa sam doma već par tjedana.
Doduše, otišao sam prošli tjedan u srijedu na labos, i vratio se ovaj četvrtak oops :3
A šta ću kad je sve u Zg…
Imali smo već kolokvije, da objasnim model ispitivanja ukratko. Godina – 2 semestra – 4 ciklusa. Ciklus je, dakle, polovica semestra, i na kraju svakog ciklusa 2 su tjedna bez nastave unutar kojih su svi kolokviji, odnosno međuispiti ili završni ispiti.
Predmet se može položiti na roku ili kontinuiranom nastavom. U kontinuiranu nastavu zbrajaju se eventualne zadaće, labosi i sl. (ovisno o predmetu ima li što od navedenoga i boduje li se i kako se boduje), zajedno s kolokvijima (međuispit + završni ispit), gdje kolokviji nose približno pola bodova. Na njima obično nema pragova, eventualno na završnom ispitu (oni kolokviji na kraju semestra, u drugom ciklusu svakog semestra jel), i bodovi se skupljaju i na kraju svega treba imati za dvicu (neki predmeti zahtijevaju 50% na zadaćama, ili tako neki uvjet).
Imali smo te međuispite prije jedno tri tjedna, što znači da sam već na pola puta do završnih ispita, a jedva sam se stigao baviti novim predavanjima, što zbog mentalne iscrpljenosti (prošlo u prvom tjednu većinom), što zbog labosa i digitalne logike (nagurali nam 2 labosa u 2 tjedna ubimozak), što zbog projekta iz vještina komuniciranja (jučer završio i čak sam ponosan na svojih ruku djelo, neću lagati).
// zadnji put sam editao ovo 20.12
Danas je 15.2.2021. Mislim da je vrijeme da završim ovo. Prošao je semestar, sve sam kolokvirao i sad čekam 1.3. i početak nastave dalje. Dotad sam malo u Zg, malo doma. Zapravo vidjet ćemo se ovu srijedu, ja mislim, dolazim na Mažuranac.
Ne znam šta da pišem.
Mislim da napokon postajem kontinuiran s treninzima, i nadam se da će tako i ostati. Studentski život je brutalan, ali znate i sami koliko mi je ograničen zbog ove glupave pandemije.
Je l mislite da je nakon svega ovoga moguće da precijenim(o, ja i vršnjaci) život bez korone i onda kad ovo završi i život se vrati u normalu budem razočaran i shvatim da ne znam šta radim i čime se bavim u životu? :3
Budući da mi ne pada na pamet kaj da napišem, lijep pozdrav.