Studiranje u Stockholmu tema je s kojom nas upoznaje Ivan Miklečić, naš bivši učenik. S evropskog sjevera šalje nam Ivan svoje poglede na jedno, u usporedbi s našim, drukčije društvo
[1] Ivane, kada si živio na Mažurancu i koju si školu pohađao?
Na Mažuranac sam došao 2007. godine kada sam krenuo u prvi razred srednje škole. Upisao sam 1. tehničku školu Tesla te sam se nakon prve godine sa smjera energetike prebacio na informatički smjer.
Useljavanje u dom ujedno je bio i prvi korak odlaska od kuće te odvajanje od roditelja tako da je neko kratko vrijeme trajala prilagodba i osjećaj nepripadanja, ali ubrzo je sve sjelo na svoje mjesto i s kolegama iz škole, doma, a ponajviše s cimerima. Ustvari je prilagođavanje prilično brzo završilo.
[2] Što se nakon odlaska iz doma događalo u tvom životu?
Nakon odlaska iz doma upisao sam FER što mi je bio cilj još pri upisu srednje škole. Na sreću upis FER-a nije bio prevelik problem zbog dobrih ocjena i rezultata na maturi.
No način rada na fakultetu bio je u potpunosti različit od onoga na što sam navikao tako da je prvi semestar bila borba za opstanak. Srećom, uspio sam ga položiti u cijelosti redovno, a nakon njega ostali su se redali jedan za drugim iako uz jako puno uloženih sati rada.
U četvrtoj godini studija odlučio sam se prijaviti na jedan od programa koji su nam prezentirali na fakultetu, vezano za diplomski studij u inozemstvu. Upustio sam se u to jer sam u tom trenutku bio izrazito nezadovoljan smjerom na kojem sam završio, a i oduvijek sam želio otići nekamo van, nebitno koliko dugo, samo da dobijem subjektivnu usporedbu rada na najboljem fakultetu u Hrvatskoj i negdje izvan Hrvatske.
Nakon završetka četvrte godine, s početkom ljeta dobio sam pismo da sam primljen na taj program i da u akademskoj godini 2015./2016. započinjem studiranje u Stockholmu.
[3] Zašto si odlučio otići upravo u Stockholm?
S obzirom na to da je program sufinanciran od EU (financira školarinu), mobilnost studenata je ono što pruža ovaj program. Za prvu godinu mogli smo birati želimo li ići u Leuven (Belgija) ili u Stockholm (Švedska). Samo za usporedbu, Leuven je u 2016. godini bio 12-i najbolji fakultet u Europi, KTH 74-i, dok se Zagreb ne nalazi u prvih 200 mjesta.
Očitog razloga zašto je Stockholm bio na prvom mjestu baš i nema. Valjda mi je usađeno da sve što je skandinavsko jest najbolje. A i Švedska je potpuno druga kultura i drugi svijet koji sam htio osjetiti.
[4] U čemu se tvoj stockholmski studentski život razlikuje od tvog zagrebačkog studentskog života?
Za početak ogromna razlika je ta što studentski život ovdje mjesečno košta dvije prosječne hrvatske plaće. Htjeli vi to ili ne, nemate izbora. Standard je jako visok, ljudi imaju visoke plaće, a sukladno tome su i cijene u gradu. Konkretno Stockholm ima poprilično velike probleme sa smještajem tako da su cijene smještaja u gradu apsurdne.
Srećom studentski smještaj nam je bio osiguran pri dolasku, no svejedno nam na smještaj odlazi pola troškova. Sama zgrada fakulteta ovdje je veličanstvena, lagano podsjeća na Hogvards i taj osjećaj prošlosti u zidovima osjeća se kroz cijelu godinu, bez obzira na godišnje doba.
Još jedna razlika je ta što je u Zagrebu, i cijeloj Hrvatskoj, sufinancirana prehrana što ovdje nije ni približno slučaj. Jako je bilo teško naviknuti se na činjenicu da ne postoji više mogućnost odlaska do pekare ili na neki brzi obrok, jer kao prvo toga ovdje nema, a ono što postoji je preskupo za obrok s nogu. Na kampusu postoji nekoliko menza no obroci se kreću od 50 do 60 kuna za ručak, 30 kuna za sendvič, 17 kuna kava.
Što se tiče samog akademskog života, mogu reći da je razlika velika. Od odnosa student-profesor-asistent, do načina izvođenja predmeta koji je specifičan pa sve do načina na koji se od tebe očekuje da učiš.
Većina predmeta je bazirana na radu na projektima što znači da se tokom semestra ili trajanja predmeta mora obaviti određen broj projekata, u grupi ili samostalno. Uz projekte, ovisno o predmetu, postoje i ispiti koji se polažu uglavnom na kraju semestra.
Asistenti i profesori uvijek su otvoreni za sva moguća pitanja, no asistenti ne smiju otvoreno raspravljati o rješenjima projekata. To sve za sobom povlači da se projekti rade samostalno, u suradnji sa svojom grupom i ostalim kolegama što opet ima veći utjecaj na svladavanje i shvaćanje gradiva.
[5] Kada bi se danas završio tvoj boravak u Švedskoj, čega si sad svjestan da si dobio od tog iskustva?
Po meni ovo iskustvo se isplatilo samo zbog poznanstava: zbog ljudi koje sam upoznao. Sama činjenica da sam unutar 4 mjeseca upoznao ljude sa 6 kontinenata mi je fascinantna.
Konstantno sam okružen različitim naglascima engleskog jezika, boljim i lošijim, ali raditi s ljudima iz drugih država i vidjeti koliko stereotipa za koju naciju su točni jest nešto što je isplatilo investiciju.
[6] Čime te Stockholm fascinira?
Stockholm kao grad je prvenstveno jako lijep i zanimljiv za posjet. Mislim da sam grad nema neke osobine koje odstupaju od ostatka države, ali od početka mi je fascinantno prihvaćanje različitosti.
Bez obzira na boju kože, izgled, spol ili modni ukus (koliko god grozan), nitko te neće odbaciti zbog toga. Stjecanje prijateljstava sa Šveđanima nije lako, oni su kao narod jako zatvoreni i treba im dosta vremena da bi te prihvatili u svoje društvo.
[7] Što ti se čini boljim u Zagrebu?
Zagreb je moj grad, a ono što on ima, a što ni jedan drugi grad nema, jest da se tamo ne možeš osjećati kao da si stranac. Tu činjenicu mislim da je jako teško smetnuti s uma kada se nalaziš negdje vani. Osim toga naš mentalitet i način ponašanja je nešto na što smo – navikli.
[8] Bi li živio dulje vrijeme u Stockholmu i zašto?
Na život negdje vani, a ne u Hrvatskoj, odlučio bih se izrazito zbog poslovnih prilika. Na pitanje postoji li ovdje nešto što bi Stockholmu bila prednost nad ostalim europskim gradovima, rekao bih da ne. Imaju savršena ljeta i hladne zime, te okoliš i prirodu koja je prekrasna, no i oni imaju izrazito puno problema preko kojih je teško proći.
[9] Što ti najviše nedostaje u Švedskoj?
Naravno, biti daleko od obitelji, a zatim i prijatelja, prije ili kasnije javi se nostalgija za domom, ali ovaj dio života gledam kao investiciju i malo žrtve i udaljenosti se mora podnijeti.
Osim toga baš i nemam nekih stvari za koje sam toliko vezan da ne bih mogao bez njih. U ovom trenutku te stvari bih nazvao hedonističkim, ali jednostavno moći popiti kavu ili otići u pekaru bez brige i bez problema jest nešto na što smo navikli, no to je prva stvar za koju shvatite da se može i bez toga.
[10] Kako provodiš slobodno vrijeme?
Inače Šveđani su izrazito aktivna nacija. Apsolutno svi od djece pa do ljudi od 85 godina, ako mogu, bave se nečime. Čim je vrijeme malo toplije, to je trčanje, vožnja biciklom, planinarenje ili bavljenje jednim od beskonačno mnogo sportova dok su preko zime teretane i slične stvari prepune.
Ono što im to olakšava jest činjenica da je grad prepun parkova, jezera i šuma tako da je trčanje ili vožnja kroz njih pravi doživljaj. Osobno nisam aktivno uključen u nikakve aktivnosti, no povremeno trčim čisto radi sebe.
