Vjetru i kiši usprkos prvog ožujskog četvrtka “osvojili” smo Muzej iluzija. I nismo zažalili.
Muzej iluzija
U Muzeju iluzija dosta je zabavnih stvari i velika raznolikost sadržaja: optičkih iluzija, holograma, različitih instalacija, čudnih soba i zanimljivih igara. Najviše me se dojmila pijana, ustvari antigravity, soba. Zbog velikog ogledala, zbunjujuće slike na zidu i poda koji je postavljen ukoso (vjerujem i još pokoje čarolije) čini vam se da ste pijani. Soba vam, pod uvjetom da ste u trijeznom stanju;), pruža nesvakidašnji doživljaj gubljenja ravnoteže. Baš me zanima kako bi bilo da je soba puuuuuuuuunooooooooo veća…
Od, definitivno didaktičkih, igara najizazovnije su mi bile kocke (sa šest brojeva u različitim bojama na svakoj strani). U stalku su četiri velike kocke i zadatak igrača je da ih složi tako da zbroj sa svake strane bude deset bez da se ponavlja isti broj i da pritom svaki broj bude u drugoj boji. Igra je prilično teška i zahtijeva od igrača da malo promisli. Odlična je za zabavu i za razvijanje logike.
Muzej iluzija smješten je na dobroj lokaciji (u Ilici na broju 72 – između Frankopanske i Britanca), ima garderobu (što se pokazalo vrlo važnim i praktičnim detaljem iz korisničkog ugla) i, naravno, toalet. Cijena ulaznice za skupinu je povoljna. Možda ne bi bilo loše povećati broj izložaka, čak i prostor muzeja. Neke se stvari (za moj ukus) previše ponavljaju (hologramske slike) – ima ih jako puno, a u biti sve se vrti oko iste stvari. (Marino K.)
Bio sam sa svojim učeničkim domom u Muzeju iluzija. Jako mi se svidjelo jer je muzej na neki način drugačiji od ostalih. S jedne strane, pruža mogućnost da razvijamo mozak rješavajući različite zagonetke i slagalice, a s druge strane, pojedini izlošci nam doslovno naprave pomutnju u mozgu (anti-gravity soba, optičke iluzije ili ames soba). (Marko J.)
Najviše me se dojmila ames soba jer dokazuje kako malene izmjene prostora ili okoline mogu dovesti do toga da naše oko ili, bolje reći, mozak vidi drugačije od očekivanog. Osim ames sobe svidjele su mi se i slagalice (kocka i piramida) jer stvaraju želju za ostvarenjem započetog tj. kad krenete slagati nešto od izložaka, jednostavno se ne možete odvojiti od toga dok ne uspijete ili dok nije vrijeme da se Muzej iluzija napusti. Svima bih preporučio posjet muzeju. (Martin Ž.)
U Muzeju iluzija jako me fascinirao test ljubavi. Imao sam dojam, dok sam ga pokušavao riješiti, da je to nemoguće. I – naravno – nisam uspio… Na kraju sam shvatio da se ljubavi ne možeš riješiti. (Martin G.)