Večeras smo blasfemične, kako i dolikuje femme fatale. Još jedno od pisamaca za koja se nadam da nikada neće prestati dolaziti u moj sandučić…
Draga profesorice,
mislim da će Vam se ovo jako svidjeti. Za domaću zadaću iz teorije oblikovanja (to je nešto kao filozofija umjetnosti) obrađivali smo temu autorstva djela i originalnosti u radovima. Glavno pitanje bilo je ima li u svijetu masovne kulture originalnosti. Richard Prince jedan je od poznatih umjetnika koji ne stvaraju novo, već koriste postojeće i od toga stvaraju nova djela. Izrezivao bi fotografije iz časopisa koje su estetski/ tematski slične te bi radio ”gang” fotografiju, tj. grupiranje više fotografija zajedno.
Tako smo dobili zadatak da sami napravimo svoj grupni rad, odaberemo jednu temu te je se držimo. Ja sam izabrala temu femme fatale i napisala tekst o svojem radu, pa evo, pogledajte. 🙂
Do sljedećeg teksta!
Femme fatale
,,Femme fatale” ili fatalna žena pojam je koji se pojavio u književnosti i filmu 20. stoljeća te se zadržao do danas. Tako sam i nazvala svoj rad te ga posvetila svojoj fascinaciji ženama i njihovim prikazom u pop kulturi.
Fatalna žena je zavodnica, vrlo ugodna oku i misteriozna. Ona može imati koga god poželi te svojim manirima i govorom zavodi muškarce. Naravno, rijetko koja žena je takva u stvarnosti. Standard je nerealističan te je to samo fantazija muškaraca. Zašto se onda takva površna slika o ženama zadržala do danas?
I samu me privukla ideja žene kojoj je svijet na dlanu, koja može imati sve što želi, a sve to zbog dobrog ukusa za odjeću, savršenog izgleda po društvenim standardima i samopouzdanja kojim isijava. To su uvijek mršave žene s lijepo izraženim oblinama, uvijek elegantne i rezervirane, djeluju misteriozno i zanimljivije nego što zapravo jesu. Imaju samopouzdanje, pametne su i znaju manipulirati, no kada upoznaju ”pravog” muškarca, kompletno mu se prepuštaju, postaju ranjive i osjećajne.
Naravno, takav prikaz žene kao ideala je toksičan jer je, na kraju dana, stvoren kao fantazija za suprotni spol. Pogotovo danas kada živimo u vrlo liberalnim i vrlo posebnim vremenima gdje postoji toliko različitih skupina ljudi, nametati isti standard za sve je opasno jer ga ne možemo svi ostvariti, a niti svaka žena želi biti fatalna, uvijek elegantna i našminkana.
Iz vlastitog iskustva mogu reći da su standardi ljepote uvijek bili nerealni, kako nekada pa tako i danas, od kada postoji industrija ljepote i biznis. Industrija ljepote vrijedna je oko tri milijarde dolara, te brojke iz godine u godinu rastu. Nekada je bilo poželjno da žena bude (oprosti mi Bože) punija, pa čak i debela jer se to smatralo simbolom plodnosti, dok je početkom novog tisućljeća standard ljepote bio vrlo mršavo tijelo bez trunke celulita.
Danas standard ljepote održava obitelj Kardashian, što je vrlo zabrinjavajuće. Biti debeo ili mršav može se promijeniti pravilnom ishranom ovisno o cilju te redovitim vježbanjem. S druge strane, imati savršeno ravan trbuh, nepostojeći struk i veliku stražnjicu i grudi nije moguće postići bez plastičnih operacija, a da ne govorimo o minijaturnim ravnim nosovima i savršeno glatkoj koži bez pora. Kao da su ljudi zaboravili da je ljudski biti nesavršen te imati malo masnog tkiva te akne i ožiljke. Zato je femme fatale utopijski koncept i iako je privlačan, teško je ostvariv.
I sama sam se uvukla u ideju fatalne žene, no ne zbog izgleda nego samopouzdanja koje mi daje. Volim odjeću i šminku te osjećaj koji mi daje, volim uvijene trepavice, elegantne košulje i haljine te štikle toliko visoke da uganem gležanj na prvom koraku. Ja sam se pronašla u tome, što ne znači da mora i svaka druga žena ili djevojka.
Bitno je osjećati se ugodno u vlastitoj koži. Ja se ne bih osjećala kao ja da dođem u školu s neispeglanom kosom ili nesređenim noktima, ali to sam samo ja i to je moj izbor. Svatko bi trebao biti slobodan eksperimentirati s odjećom i šminkom te bi ih taj način ekspresije trebao činiti slobodnima.
Iako su žene češće bombardirane toksičnim idealima, ne mogu ih zaobići ni muškarci. Savršeno isklesana tijela, gusta kosa, čisto lice… Nije ni njima lako, a imaju puno manje opcija da se izraze. Iskreno, voljela bih kada bi dečki počeli eksperimentirati sa šminkom, lakovima za nokte, kada bi se usudili obući ”žensku” odjeću bez straha da ih radikalne skupine/pojedinci ne napadnu.
Što reći na kraju svega ovoga? Usrećilo bi me vidjeti više ljudi kao autentične pojedince koji su zadovoljni sami sa sobom, no to je putovanje koje može trajati godinama i koje neki počnu u svojim tridesetima, ako ne i kasnije.
Svi smo mi za nekoga fatalni i savršeni, te nije potrebno imati štikle od 10 centimetara, savršenu frizuru i skupu odjeću da bi se nekome svidjeli onakvi kakvi smo, a najbitnije je da smo na kraju dana zadovoljni sami sa sobom te njegujemo osobu u koju se pretvaramo. Standardi kao femme fatale uvijek će postojati te će uvijek postojati i ljudi koji će se u tome pronalaziti, isto kao što se netko drugi pronalazi u širokim majicama i trapericama.
I na kraju, ako ne spadaš ni u jedan od današnjih standarda, stvori svoj vlastiti.