Dramski projekt Multimedijske skupine i dalje napreduje. Tkivo predstave Tvornica obogaćeno je raznolikim zvucima, svjetlosnim efektima, suverenim scenskim pokretom i govorom, dinamičnom suigrom, domišljenim i zaokruženim scenarijem.
Predstava Tvornica
Sve više učenika na sceni i iza scene uključilo se u stvaranje igrokaza Tvornica, kao da su doslovno radnici u nekoj tvornici: u svakom trenutku postojala je barem jedna glumačka zamjena, jedan učenik brinuo je o zvukovima i glazbi, jedan o rasvjeti. Čak se formira i stalna publika.
Najbolje tome svjedoči snimka predstave Tvornica. Pogledajte!
Scenarij predstave Tvornica
Tvornica, SCENA PRVA
Ilić, Orešković, Branks, Šlogar, Tomek
Glazba: trejler La Haine (0:27)
Rasvjeta: svjetla
(Prazna scena. Dotrčavaju jedan po jedan na scenu (i to iz publike, skroz od iza). Prvo Ilić i Orešković, odmah za njima Tomek i Šlogar, a zadnji Branks. Trčali su, iscrpljeni su, glasno dišu. Penju se jedan po jedan na pozornicu, gledaju oko sebe, odu iza scene i kasnije se svi opet skupe.)
Ilić: Je l nas netko vidio???
Orešković: Mislim da nije…
Branks: Bilo je ljudi, ali tamo dalje…
Šlogar (smije se, diše glasno): Ovaj više nikog neće dirat.
Branks (gleda Šlogara): Kaj je uopće bilo? Ee, ali lik je ležo na podu, nepomično ko vreća krumpira.
Šlogar: Ma boli me… tako mu i treba.
Branks (ponavlja): Dobro, ali kaj je uopće bilo???
Šlogar (gleda Tomeka): Gle, stvarno, kaj je bilo? Mi kad smo skužili da si to ti i da ga mlatiš, odmah smo uskočili?
Tomek (diše glasno, malo je pijan, nekako i uplašen): A zakačili smo se, curu mi je diro fraer.
Orešković (smije se): Neće više…
Ilić (vadi mobitel i novčanik): Vidite šta sam mu uzeo, mislim ispalo mu iz džepa. (smije se)
Tomek: Gle glupana… zašto si mu to uzeo ?!
Ilić: Pa šta ima veze! Sljedeći put će pazit s kim se kači…
Orešković: Gle nije loš mobitel… Sutra ćemo ga prodat… Kolko para u novčaniku?
(Ilić pregleda sve, izvadi sve novce i novčanik baci)
Ilić: 300 kn.
Orešković: Taman za izlazak sutra… (smije se)
Šlogar: Ajmo se samo maknuti s ulice… neko će nas vidjeti.
( svi odlaze, zadnji ostaje Barišić i viče za njima)
Branks (opet): Ee, ali lik je ležo nepomično na podu…
Šlogar (brzo, živčano, okrene se): A kaj bi mu bilo…
(Svjetla se gase.)
Tvornica, SCENA DRUGA
Pripovjedač
Glazba: najavna špica Dnevnika (0:12)
Rasvjeta: svjetlo usredotočeno samo na Pripovjedača
Pripovjedač : U ranim jutarnjim satima, u zagrebačkoj Tvornici grupa nepoznatih mladića pretukla je i opljačkala 18-godišnjeg mladića. Očevidaca nije bilo, no pretpostavlja se da je bilo 5 agresora. Napadnuti mladić je u kritičnom stanju na intenzivnoj njezi u Dječjoj bolnici u Klaićevoj. Osumnjičenih nema, policija istražuje slučaj. Još jedan u nizu napada.
(Svjetla se gase.)
Tvornica, SCENA TREĆA
Tomek, Šlogar, Branks, Orešković, Ilić
Glazba: Dubioza kolektiv Niko nije kriv (0:18)
Rasvjeta: svjetlo prvo usredotočeno na Tomeka, zatim na ostale
(Tomek leži na sceni, još spava, budi se polako. Sjedne. Dolaze mu slike od prošle noći. Šlogar uletava sa strane, baca mu novine u glavu)
Šlogar (ljut, dere se): Vidi… vidi šta si napravio!
(Tomek uzima novine i gleda i čita neko vrijeme)
Tomek (šokirano): Pa uopće nije tako kako piše… Pa ja i on smo se zakačili…
Šlogar: Da, i sad to idi reci na muriju i reci da ja nemam veze s tim… Tomek: Ne, ne… pa da sam ga samo ja tuko… nebi sad uopće ovo bilo… i je l sam ga ja opljačko?!
(Uletavaju Branks i Orešković)
Branks: Je l sam vam reko?! Je l sam vam reko?!
Šlogar: Joj daj samo nam ti još fališ…
Tomek ( Oreškoviću): E je l vidiš zašto sam ti reko da mu ne dirate stvari… sad izgleda da smo ga napali zbog pljačke.
Orešković: Je l sam ga ja krenuo tući?!
Branks: Dobro, smirite se.
Tomek: Ne, ali kaj si uopće imo uletavati…
Orešković: A išo sam ti pomoći!
Branks: Daj šutite… bolje recite kaj ćemo sad?!
Orešković: Kaj kaj ćemo sad… gotovi smo!!!
Šlogar: Smiri se…niko nas nije vidio, niko ni ne zna da smo tamo bili. A ovaj fraer je u komi.
Orešković: Dobro da nije mrtav.
Šlogar: Kaj dobro?! Je l si ti svjestan da, ako se on probudi, da smo nadrapali.
Branks: Znači ako on ostane živ, mi smo gotovi, a ako on umre, slobodni smo.
Šlogar: Bravo, filozofe dobro si to skužio… Slušajte sad šutimo i čekamo što će biti dalje.
Orešković: I nemoj da nekom izleti negdje neka riječ…
(Uletava Ilić bezbrižno, nema pojma što se događa, nije pratio vjesti i ništa.) Ilić: Ee di ste… Šta ste loše volje ? Šta je bilo?
(Svjetla se gase.)
Tvornica, SCENA ČETVRTA
Tomek i Pomahač
Glazba: Dubioza kolektiv Kokuz
Rasvjeta: svjetlo usredotočeno na Tomeka
(Tomek stoji na sredini, sa strane je stol za kojim sjedi Pomahač. Puno papira i knjiga na stolu)
Tomek: Čuli ste… Ili on ili mi… Inače kad je frka, pitam buraza. Ali ne mogu mu sad doći i reći: „Ej buraz, natuko sam nekog, u komi je, kaj da napravim?“ A osim toga uči, ne želim ga smetati. Studira medicinu. Najbolji je tamo na faksu. Jednog dana bit će doktor. Moj brat je genije. (rasvjeta: svjetlo usredotočeno na Pomahača) Zovemo ga Dr. House.
Rasvjeta: svjetlo osvjetljava Tomeka i Pomahača
Tomek (priđe Pomahaču): Učiš ah?
Pomahač: Da.
Tomek: Si gledo vijesti u zadnje vrijeme?
Pomahač: Ne… Zašto?
Tomek: Ma frend neki glupi napravio sranje. Nekog je lika pretukao i sad je u komi.
Pomahač (diže prvi put pogled): Daa? Zašto?
Tomek: Pa curu mu je diro.
Pomahač: Da, i zbog toga je razbio?
Tomek: Pa mislim…
Pomahač: Kaj ga je prevarila?
Tomek: Nee…
Pomahač: Pa kak onda misliš diro?!
Tomek: Pa pričao je s njom i ona…
Pomahač: Je l tvoj frend uvijek tuče ljude koji pričaju s njegovom curom?!
Tomek: Ne, ali…
Pomahač: Je l pio te večeri?
Tomek: Dobro, kakva su sad ovo pitanja?!
Pomahač: Ne znam, ti si došao k meni…
Tomek: Da, htjeo sam te…
Pomahač: Mrtav je…
Tomek: Kaj?
Pomahač: Čuo sam maloprije na radiju… preminuo je u bolnici. Nitko od tebe ne traži da ideš na faks ili da ne znam kaj napraviš
(digne se, iznenada ga pogodi knjigom u glavu, i onda se počne derati)
Ali ne ! Ti odeš i ubiješ nekog! Je l tebi jasno da si ti ubio čovjeka?!!! (uzme još neku knjigu ili nešto što mu je pri ruci i gađa ga)
(Svjetla se gase.)
Tvornica, SCENA PETA
Šlogar, Ilić, Orešković, Branks
Glazba: Dubioza kolektiv Blam
Rasvjeta: svjetla
(kreće muzika (instrumental) kad se upale svjetla prvo izlazi Šlogar s loptom i tako jedan po jedan se počnu dobacivati s loptom, svi osim Tomeka, Pomahača i Mihovila)
Ilić (gleda loptu): Šta će mi to, pa nisam ja?!
(baca loptu sljedećem koji je ušao, Oreškoviću)
Orešković (gleda loptu): Ja?
(baca loptu Branksu koji je ušao)
Branks: Ne, ne, pa nemam veze sa tim!
(baca loptu Iliću)
(Ilić ju samo pogleda i baci Šlogaru)
Šlogar: Kaj će mi to?
(opet u krug baca je Iliću, svi se kreću po prostoru, Ilić baca Oreškoviću, Orešković Branksu, svi si tako krivnju(loptu) prebacuju. Branks dobije loptu)
Branks (stane): Ja sam ga lupio jednom ili dva put, ajde mi sad recite je l ikad netko umro od udarca šakom u glavu. Ja nisam kriv.
(Baca Iliću)
Ilić: Možda sam ga triput šutnuo pod rebra dok je bio na podu, od toga sigurno nije umro, a što se tiče onih para i mobitela… eto vratit ću mobitel i pare ću vratit… evo vratit ću njegovim starcima.
(Baca Šlogaru)
Šlogar: Kaj sad, kaj je bilo, bilo je! Nesretan slučaj, trebamo na sve to što prije zaboravit i krenuti dalje!
(Daje loptu nekom u publici)
Šlogar: Daj ti budi malo kriv da meni bude lakše, samo ju malo drži.
(Svi se sjednu na pod i šute dugo, dugo, dugo jako dugo, zamišljeno sjede) (Svjetla se gase.)
Tvornica, SCENA ŠESTA
Mihovil, Šlogar, Branks, Ilić, Orešković
Glazba: Dubioza kolektiv Niko nije kriv
Rasvjeta: svjetlo prvo usredotočeno na Mihovila, zatim na ostale
(Uletava Mihovil skroz u bijelo obučen, sjedne naprijed)
Mihovil (sjedi, vadi cigaretu): A inače ne pušim, al šta sad kad sam već mrtav. Sad mi neće ništa biti. (čeka jedno vrijeme) A zapravo uopće ne volim okus cigarete (baci ju).
Nikad nisam bio u Budimpešti, ovo ljeto sam trebo ići. To mi je bio san. Baš sam se nabrijo na to putovanje i na Budimpeštu i sve. A kako ću sad ići. Sumnjam da će me mrtvog pustit preko granice.
Imam osjećaj da baš i nemam sreće. Uopće nisam ništa tražio od njegove cure, znam ju iz škole i skupa idemo na etiku. I bila je neka fora na satu i tome smo se smijali onda kad nas je on vidio.
(Ustane, uzme loptu tamo iz publike, i počne šetati između ovih koji sjede na podu. Oni ga gledaju, malo ih cima)
Mihovil: Nikad nisam bio u Budimpešti.
Nikada neću ići na maturalnu.
Nikad neću probati onaj novi kebab koji se otvorio kod Cibone.
Nikad se neću s curom… znate već…
Nikada neću upisati faks…
Nikad neću saznati kako je završila Šeherzada…
Nikad se neću ženiti…
Nikada neću imati djecu…
Nikada neću ostariti…
(Šlogar se naglo diže i prekida ga glasno)
Šlogar: Dobro dosta više! Dosta!!!!!!! Jesmo krivi smo, ubili smo te!!!(tiho) nije bil namjerno…
(Ostali su se u međuvremenu digli)
Branks, Šlogar: Prekini više!!!
Mihovil: Nije dosta jednom, kad bi mogli vi bi mene dvaput ubili!!!
Ilić, Orešković: Šuti!!!
(prekidaju ga, krenu na njega i odgurnu ga, obore ga na pod)
( Sva petorica stoje, gledaju se ne znaju što bi)
Tvornica, SCENA SEDMA
Tomek, Šlogar, Branks, Ilić, Orešković
Glazba: Dubioza kolektiv Šuti i trpi
(Uletava Tomek)
Tomek: Meni je dosta svega! Ja idem to sad riješit. Idem na muriju i sve ću im reći… (krene)
Šlogar: (zaustavlja ga) Polako… di bi ti sad…
Branks: Daj pa skupa smo u tome…
Tomek: Boli me briga, ja ovako više ne mogu…
Ilić: Pa neću ja ići u zatvor zato što si ti glup…
Tomek: (pokušava maknuti Šlogara) Pusti me… još ti lijepo govorim… Šlogar: Nema šanse…
Tomek: Lijepo ti kažem…
Orešković: Pa i mi tebi lijepo govorimo…
Branks: Glupane, kako ti nije jasno… da ne odlučuješ samo ti…
(Tomek odgurne Šlogara i pokušava proći Ilić ga povuče za rukav i gurnu ga na pod)
Orešković: Sorry, frende, ništa osobno, ali ne možeš ići…
Tomek (digne se): Sorry, frendovi, ništa osobno… ali jebem ja vama mater svima redom.
(Sad svi krenu na njega i cipelarka, ugase se svjetla i samo se čuje cipelarenje, galama i psovanje, kad se upale svjetla, Šlogar,Branks, Ilić i Orešković sjede naprijed na podu, a iza leži Tomek mrtav)
Tvornica, SCENA OSMA
Branks, Šlogar, Orešković, Ilić
Glazba: Dubioza kolektiv Šuti i trpi
Branks: Sad ste sigurno opet sve krivo shvatili!
Šlogar: Gle ja sam mu lijepo reko…i to tri put
Orešković: Stvarno nemamo sreće u životu… nesretan slučaj…
Šlogar: Daa… a kaj ćeš… živimo u okrutnom svijetu…
Branks: Baš sam čito u novinama, neki narkoman izbo čovjeka zbog 50kn…50KUNA
Ilić: Ma gade mi se takvi ljudi
(ustaje, uzima novčanik koji leži pored mrtvog Tomeka, izvadi novac i baci novčanik, odlazi.)
(svi ostali također odu)
(zatamnjenje)
Glazba: Dubioza kolektiv Dosta
Tvornica apsolutno prva na Regionalnoj domijadi
U sklopu Regionalne domijade kulturnog stvaralaštva 12. travnja održana je 37. smotra scensko-recitatorskog izraza u Narodnom sveučilištu Dubrava.
Prema prosudbi i stručnog i učeničkog žirija prvo mjesto u scenskom izrazu zavrijedili su učenici Multimedijske skupine Učeničkog doma Ivana Mažuranića izvedbom predstave Tvornica.
Stručno povjerenstvo koje je donijelo prosudbu učeničkih ostvarenja činile su Katarina Kolega, kazališna kritičarka i dramska pedagoginja Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih, i Iva Srnec, redateljica i dramska pedagoginja Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih.
Ovim su riječima na kraju pozdravile sudionike Domijade.
U ovogodišnjem dramskom izrazu osobito je bio vidljiv ozbiljan, promišljen pristup dramskom stvaralaštvu i proces rada na predstavi.
Primjećuje se sustavan rad na temama koje su izvođačima bitne, istraživanje njihovog unutarnjeg svijeta i viđenje svijeta oko njih, a rezultat toga je iskrenost i autentičnost izvedbe, njezina višeslojnost i energija koja razbija barijeru između gledališta i pozornice
Stručni žiri: PRVO MJESTO predstavi Tvornica
Vrlo je pohvalno što se kazališnom činu počelo pristupati ozbiljno i duboko, prikazuju se konkretne životne priče…
Mnogi su izvođači pokazali znatne pomake u glumačkom izrazu, dosljednost u karakterima, a većina predstava bile su zaokružene cjeline…
Kad predstava gledatelja dotakne (na bilo koji način, emotivno ili racionalno), kad o njoj razgovara i nakon odlaska iz kazališta, to je najbolji pokazatelj njezina uspjeha.
Ovogodišnja Domijada upravo nam je priuštila par takvih predstava.
Tvornica druga na Državnoj domijadi
U Domu kulture u Umagu 7. svibnja navečer učenici Multimedijske skupine Učeničkog doma Ivana Mažuranića izveli su predstavu Tvornica u sklopu 36. Državne domijade.
Tvornica je i pred publikom iz cijele Hrvatske izazvala zanimanje. Stručni žiri prosudio je da je predstava Tvornica zavrijedila drugo mjesto u kategoriji scenski izraz na državnoj razini.