Drama na Mažurancu u sljedećoj školskoj godini ne samo da se održala i nastavila, nego se i razvijala. Veliku ulogu u novoj predstavi igrala je: muzika. Po njezinim taktovima razvijali su i istraživali izvođači svoj scenski pokret, a pojačavala se i usložnjavala i njihova međuigra.
Ludara i Moj um pali
Teško je bilo za predstavu pod imenom Ludara izabrati bolji glazbeni početak od TBF-ove pjesme Moj um pali:
“Mojim umom struje vječno različite teme
I lijepe se za sjećanja poput hidroaktivne kreme
Zaribavaju prolaze mojih moždanih kanala
Sve do novog vala euforične inspiracije
Ideje, apstrakcije, plodovi stimulacije
Dijelom logične, dijelom posmične, nelogične
Moje vizije su zaobljene, moje vizije su kugle
Iz njih izvire moj glas, ja ne mislim na vas
Moj je svijet u mojoj glavi, zaobljen, predivan
Bez zidova, bez podmuklih trikova
Moje su misli široke, moje misli nisu krotke
Moje misli su gorke ka gutljaji votke
Moj um se vine u visine i ka sa nebeske tribine gleda
Kako klecaju seljačine
Moje čelo se žari, moje vjeđe se pote
Pazite žohari, moj um pali”
Provjerite sami i pogledajte snimku nastupa Multimedijske skupine na kulturnoj smotri Regionalne domijade u Narodnom sveučilištu Dubrava!
Blam blam… prilipapa… Ludara
Različite su vrste ludila. Različiti načini drogiranja. Ali droga je droga pa i ona legalizirana i institucionalizirana. Toga su i luđaci svjesni, no nema im spasa od nje. Postat će – od nje – tek na neko vrijeme nesvjesni.
I tako ni na javi ni u snu pjevaju i nore ljudi nazbilj i nahvao u predstavi Ludara s pomoći sasvim prikladnoga Dubioze Kolektiva:
“Prilipapa, motaj, motaj, motaj, smotaj
Da sam dobar, da sam fin, da sam tatin sin,
da imam love i da imam brz automobil,
ne treba mi posao, ne treba mi cilj,
prst u uho, ja nemam potrebe za tim.
Blam, blam svaki dan sanjam autobahn,
blam, blam kud god krenem, samo makadam
Blam, Blam jao, brate, kako sam iznerviran,
blam, blam nad glavom nam visi kran
Daj mi taj groove, daj mi taj beat, daj mi taj heat,
smotaj, motaj, motaj, motaj, smotaj
Kakav speed, kakav ex,
bolje gandja, onda sex,
bolje stvaram novi zvuk
lakše stvaram novi text,
relax,smotaj drugu,prva pukla je ko keks,yes
jedna nije dosta, motaj next, yes
easy prolazim kroz čitav stress
ne uklapam se ja u sav taj mess
Prilipapa, motaj, motaj, motaj, smotaj”
Luđaci?
Smaku svijeta ne može se umaći. Izgleda da u to vjeruju tek luđaci, u to da nemamo sreće i nema nam pomoći od vidovitih sveznadara prostim okom vidljivih efemerilija, opasnih tajnih agenata na još opasnijim tajnim misijama s najopasnijim tajnim tehnološki naprednim oružjima, samoprozvanih narodnih spasitelja nezgodnih crta ličnosti i neugodnih povijesnih konotacija, korumpiranih političara, sumnjivih poduzetnika, neizostavnih estradnih zvijezda bez ikakva sjaja, potpuno nevidljivih i nečujnih zviždača iz prikrajaka i javnih i državnih službenika koji samo rade svoj posao.
Taj smak svijeta, ta Ludara ne neki čudan način podsjeća na zbilju koja nam je poznata, bliska, svagdanja, naša. I nekako smo se već navikli na nju, oguglali. Pa šta?!
No, ta zbilja nije samo naša. Ona je i njihova. Vide ju i spoznaju naši mladi, a oni nisu oguglali. Oni stvarno gledaju očiju širom otvorenih. Oni se čude. Oni se pitaju. Oni i odgovaraju: ova Ludara njihov je kazališni odgovor na našu zbilju.
U predstavi Ludara ljudi nazbilj igraju ljude nahvao
Predstavu Ludara cijelu su godinu iza zastora krojili i prekrajali, šivali i krpali ljudi nazbilj igrajući ljude nahvao.
Prije izvedbe igrokaza gledaocima su podijeljene – ne baš knjižice o kazališnom komadu više – flyeri na kojima su se predstavili učenici Multimedijske skupine, glavni i odgovorni za Ludaru.
i još
Scenarij predstave Ludara
Scenarij predstave Ludara sastavio je Josip Sunko uz malu pomoć svojih prijatelja. Ulomci scenarija prate fotografiju određenoga prizora. Uživajte!
Liječnik: Joj, da, da, svaki put ista priča…
Doktor: Ali to sam stvarno ja… pa gdje me to vodite?
L: Tamo gdje vam je mjesto… u LUDNICU, među LUĐAKE.
D: Pa, kako me ne prepoznajete? Svaki dan sam na televiziji! Ja sam premijer… dobro, bivši premijer.
D: Doktore! Doktore, pustite me van! Neću biti s ovim luđacima! Vi niste normalni! (vadi mobitel) Sad ću ja zvat mog prijatelja. (zvoni) O, pa di si, prijatelju? Molim? Ne… pa nema problema… Šta ima sad veze što si sebi uzeo koji milijun… Ma nee, ne brini, ti sam znaš da možeš u Hrvatskoj krasti koliko hoćeš… neće ti nitko ništa… Nego, htio sam te pitati (baterija mu se isprazni) Halo, halo? Ne, ne, baterija mi je prazna!
Hrvatska Zvijezda: Adolfe, kaj to pišeš u knjigu? Daj da vidim!
Adolf: Vrati mi! To je moje!
HZ: M…e..i..n kampf
A: Vrati mi! To je moje! Plinom ću te ubiti dok spavaš… vergasen werde ich dich!
HZ: Ostavi me na miru! Pusti me da čitam!
A: Ako baš hoćeš, ja ću ti pročitati!
HZ: Aj… čitaj
l koji trenutak poslije Adolfova govora…
HZ (ozbiljan i ozbiljno): (Adolfu) Jesi ti normalan?! (publici koja se smije)
VI NISTE NORMALNI! PA NITKO NIJE NORMALAN!
Svi: Prisjetite se što su ljudi činili drugim ljudima za vrijeme Drugog svjetskog rata… Otvorite oči – slične stvari se događaju i danas.
Hrvatska Zvijezda: Mene neće smak svijeta… Ipak sam ja glavna hrvatska zvijezda… Tak sam poznat da me svi znaju!
Bond: What kind of a star are you?
HZ: Pa ja pjevam, glumim i poznat sam i osim toga poduzetnik sam.
B: OH realy? What kind of poduzetnik are you?
HZ: Pa tata mi je za rođendan kupil narodnjački klub – zove se….
Svi: Klub seljačina!
B: Nikad čuo!
HZ: Nikad čuo, nikad čuo, nisam ni ja čuo za tebe, pa kaj…
B: Dođi bliže da ti kažem tko sam ja… I am a spy!! Ali psst ne smiješ nikom reći…. Ja sam BOND…. JAMES BOND
HZ: Pa da čuo sam za tebe… buš mi pokazal tvoje tajno oružje?…
B: Yes of course… ali ne smiješ nikom reći…. Vidiš ovaj sat?…. S njim mogu letjeti. Hoćeš vidjeti (uzme sat i trči po prostoriji)
A on neprestano šuti…
Doktor: (poludi, uzme sve lijekove s tacne i počne ih gutati…)
(nakon nekoliko sekundi …. zavrti mu se u glavi i naprijed padne na pod… svjetla se ugase)
(san, muzika, ludnica slike itd.)
(nakon sna Doktor se budi na podu… oko njega ludnica, svi trče užurbano vamo tamo, deru se)
D: Što se događa? Koliko dugo sam spavo?
HZ: Evo za 15 min smak je svijeta… baš me briga, ja idem kod tate u Njemačku!
(HZ pakira svoje kofere, Adolf paradira, parodira i viče, Bond se skriva pod stolom, Nostradamus u miru meditira.)
Prvo mjesto Učeničkog žirija Regionalne domijade predstavi Ludara
Učenički žiri Regionalne domijade učeničkih domova Grada Zagreba i Bedekovčine odlučio je da je u kategoriji Scenski izraz prvo mjesto zaslužila Multimedijska skupina Učeničkog doma Ivana Mažuranića s predstavom Ludara.
Dino Kavgić, član Učeničkog žirija i učenik Učeničkog doma Željezničko–tehničke škole: ‘Ludara je smiješna i super odrađena.’
Silvio Kovačec, član Učeničkog žirija i učenik Učeničkog doma Srednje škole Bedekovčina: ‘Ludara je bila najsmješnija. Bili su jako dobro izveli. S puno energije.’