Iva nam predstavalja svoj tihi svijet čarolija u kojem pomoću osebujne
imaginacije i spretnim rukama umjetnice nastaju različite face, demoni, zmajevi…
Stvaram u samoći i tišini. Tako se mogu potpuno mentalno izolirati i fokusirati na ono što je ispred mene…
Tihi svijet čarolija
Prvo što trebam – prije stvaranja – je inspiracija i neka vizualizacija onoga što radim (ponekad si ju vizualiziram u glavi ili ju skiciram). Inspiraciju pronalazim na razne načine, većinski ju pronalazim surfanjem i istraživanjem drugih umjetnika i njihovih djela.
Od svakog djela uzmem neki dio koji me impresionirao i pokušam stvoriti nešto novo, usput pazeći da uz taj uzeti dio dodam neki svoj novi i ludi element. Svi moji kipovi nastali su u raznim razdobljima mojih opsesija npr. zmajevi, japanski demoni (“oni”), studije lica itd.
Tegla za kaktus nastala je radi umnožavanja kaktusa i nestašice tegli u mom kućanstvu. I tako sam ju krenula raditi da mi kaktus ne bude ‘gol’.
Interesi mi se stalno mijenjaju tako da nemam baš neke posebne teme. No dosad su me zanimale groteskne, fantastične, koloristične i surealistične teme. Znači od svega pomalo. U zadnje vrijeme me zanima realizam i surealizam koji koristi razne boje.
‘Oni’ je vrsta demona (‘yokai’) tj. ogra iz japanskog folkolora. Uvijek su me zanimale razne mitologije, pa tako i japanske.
Tako sam krenula u istraživanja i pronašla onije. Fascinira me njihov izgled, predimenzionirane i istaknute proporcije, pa sam tu fascinaciju prelila u bistu.
Ideja zmaja bila je začeta kada sam u trgovini figurica vidjela sličnu figuru zmaja. Htjela sam je kao ukras u sobi, no onda vidjeh cijenu koja me zgrozila. Pa sam tako krenula dizajnirati i realizirati svoju vlastitu figuru.
Ne volim baš raditi skice kod kipova, jer mi je zabavnije sve to odlučivati u momentu, a i zanimljivo je vidjeti što ispadne bez skice. Uglavnom osjećam se slobodnije bez skice.
Zmaj je izrađen od bijele gline koja bi se u teoriji trebala peći, no zato što nemam tih mogućnosti ostavim ju da se suši na zraku. Istina je da je na taj način krhkija, no to nema veze jer ju nakon što je gotova, ostavim na jednom mjestu s kojeg se do vijeka ne miče.
Taj zmaj za mene predstavlja stupanj kiparenja koji sam tada postigla (zmaj je nastao u sedmom mjesecu 2019. godine). Uspoređujem svoje tadašnje i sadašnje umijeće, sama sebe kritiziram tako da u budućnosti mogu biti bolja i kvalitetnija u radu.
Stvaram u samoći i tišini. Ogromna je istina (bar za mene) da najbolja djela nastaju u samoći, pa eventualno netko dođe dati koju konstruktivnu kritiku da ih još više poboljšam. U tim uvjetima se mogu potpuno mentalno izolirati i fokusirati na ono što je ispred mene, pa često zaboravim na vrijeme gdje dan samo proleti.
Trenutno radim na kipu ruke u realnoj veličini (od lakta do vrha prstiju) s puno gljiva koje ju obrastuju i izlaze iz nje. Duž ruke su šarene tvrdokoške (vrsta šarenih gljiva koje rastu iz debla stabala),a na dlanu je jablanovača. Iskiparila ju jesam, još ju samo moram pofarbati. A od slika radim na aktu žene koja će biti obojana kolorističkom perspektivom ili realno, još se nisam odlučila.