Najveći gušt je Open Day kad se cijeli dan izmjenjuju shuttlovi s biciklistima i konstantno se može čuti zvuk napinjanja lanca i zvuk čegrtaljke na kotačima…
Svjetski dan bicikla
Povodom obilježavanja Svjetskog dana bicikla naša učenica Marija razgovarala je s maturantom Damjanom Žezlinom o njegovu hobiju…
Kako si se počeo baviti biciklizmom?
Sve je zapravo počelo u 7. razredu osnovne škole dok smo prijatelj i ja gledali videozapise na Youtubu i tako smo naletjeli na Red Bull Rampage i bilo nam je fora to sve skupa i tak’ smo se bili počeli voziti po šumskim putovima i radili smo sami rampe za skakanje koje bi svaki put nosili sa sobom.
Naravno ni jedan ni drugi nismo razmišljali što nam se može dogoditi jer naši bicikli nisu bili namijenjeni za vožnju po šumi, a kamoli za skakanje, tak’ da smo po tom pitanju imali ogromne sreće… hahaha…

Koliko je opasan taj sport?
Sport je dosta opasan jer dovoljan je samo trenutak nepažnje i već ti je glava u torbi – cijelo vrijeme radi se o sekundama reagiranja. Jedna zakašnjela reakcija i već si na podu ili pokupiš prvu bukvu koja ti se nađe na putu… hahaha…
Jesi li ikada zadobio težu ozljedu ili imaš neke sretne ožiljke?
Imao sam nekoliko padova, ali na svu sreću posljedice su bile samo masnice, ogrebotine i natučenja tako da nije bilo ničeg težeg, ali uspomena uvijek ima, haha. Evo nekoliko mojih prijatelja nije baš imalo sreće po tom pitanju. Jedan je pao na skroz banalnom dijelu kroz koji je prošao 1000 puta i zadobio je takvu ozljedu da ga sad još samo jedan nezgodan pad dijeli od toga da ostane nepokretan čitav život. Lomova ključnih kostiju bilo je hrpu.
Kako se zove tvoj klub?
Klub se zove BK BREGDOWN.

Sami uređujete biciklističke staze u šumi?
Za sad imamo samo jednu stazu koju uređujemo, a koju je ekipa počela raditi još 2009. godine. No imamo u planu napraviti još nekoliko trailova tako da će se moći birati razina zahtjevnosti traila. Staza je uvijek otvorena i bilo kad se može isprobati.
Najveći gušt je doći u 9. mjesecu kad se organizira Open Day kad dođe preko 200 ljubitelja ovog sporta i cijeli dan se izmjenjuju shuttlovi s biciklistima i konstantno se može čuti zvuk napinjanja lanca i zvuk čegrtaljke na kotačima koji je kao melem za uši.

Ideš li s klubom na utrke?
Svi mi u klubu smo rekreativci i vozimo za svoj gušt. Nitko od nas za sad nema u planu započeti neku profesionalnu karijeru. Jer, čim hobi postane obveza, gubi se onaj gušt koji imaš jer znaš da moraš zadovoljiti neku normu da bi bio netko i nešto, a ovako se svi vozimo kako nam se koji put da i nema nikakvog presinga i nikakve ljutnje zbog rezultata. Ono, sve je chill.

Kako je epidemija utjecala na tvoje bavljenje sportom?
Budući da smo stalno u šumi, nismo previše brinuli oko epidemioloških mjera. Zato što smo stalno na otvorenom, mogli smo se gotovo normalno družiti kao i prije pandemije.

Koliko košta profesionalni sportski bicikl?
Pa cijene bicikla mogu se kretati od 500 do 10000 eura, čak i više. Raspon cijena je velik i još se u to treba ubrojiti zaštitna oprema bez koje se ne može na stazu jer dovoljan je jedan pad i nema više nazad.

Na što treba paziti kod kupnje bicikla?
Prilikom kupnje treba prvo odrediti budžet s kojim se raspolaže i znati koja će namjena biti bicklu. Svaki novi bicikl je dobar, sve ovisi o tome koliko je tko spreman izdvojiti za njega. Kak’ se u narodu kaže: Kol’ko para, tol’ko muzike.

Koji su najvažniji dijelovi bicikla?
Svaki dio je važan jer bez ni jednog od njih bicikl ne bi bio funkcionalan tako da ne mogu izdvojiti najvažniji.

Kako održavati bicikl?
Bicikl se održava tako da se redovno vodi briga o njemu. Da se pazi je li lanac podmazan, jesu li mjenjači dobro naštimani (da ne preskaču brzine), ima li lifta u kojem ležaju, radi li vilica dobro…

Koliko često provjeravaš sigurnost svojega bicikla?
Prije svakog spusta jer prilikom svake vožnje može doći do nekih promjena.

Kako se namjeravaš dalje razvijati u ovom sportu?
I dalje se planiram baviti rekreativno s tim jer gušt je gušt i ne želim izgubiti zadovoljstvo koje mi pruža vožnja.