Sredinom lipnja u moj je poštanski sandučić doletjelo dugoočekivano pismo puno anime. Nakon što je ispunila sve maturantske obaveze, naša učenica Laura Čačić na lijep se način pozdravlja: ostavlja nam izložbu svojih crteža i priču o tome kako ih je stvarala.
Moje anime
Za anime sam doznala kada sam bila treći razred osnovne škole – tijekom poznatog serijala Yu-Gi-oh. To je poznati „crtić“ namijenjen djeci u kojemu se likovi međusobno bore s kartama čudovišta. No, da se takva vrsta animiranog filma naziva anime, saznala sam godinu dana kasnije.
Prvi anime koji me toliko očarao da ih počnem gledati redovito bio je Ouran Highschool Host Club. Radi se o likovima koji imaju vlastiti klub gdje se ponašaju kao gospoda prema ljudima u lijepim i otmjenim odjelima. U klubu su samo muškarci, ali zabunom su u klub primili djevojku koja izgleda poput muškarca (razbila je vazu pa je trebala štetu platiti time što je radila za klub, ali potajno kao muškarac). Dojmila me se priča i stil kojim je sve prikazano.
Danas gledam razne vrste anime, a postoje različiti žanrovi poput horora, komedija, SCI-FIja, misterija, romantičnih, akcijskih, highschool tema – kao i kod običnih filmova i serija. Postoje dakako i filmovi koji traju po sat vremena ili više. Prilično su popularni Ghiblijevi filmovi koji su prepoznatljivi po specifičnoj animaciji, ali i po odličnim pričama. Neki od filmova jesu Grave of the Fireflies, Spirited Away, Princess Mononoke…
Najdraže anime serije koje sam pogledala i dalje gledam jesu Boku No Hero Academia, Kiznaiver, Darling in the Franxx, Re:Hamatora, Black Clover te Violet Evergarden. Svaka od njih ima drugačiju vrstu priče i svaka je epizoda zasebna. Neke serije su zbunjujuće, neke su jednostavne, zanimljive ili dosadne, tužnog ili sretnog završetka…
Drago mi je što sam saznala za anime. One su jako utjecale na mene, i na moje crtanje. Znam kako neki ljudi kroz djetinjstvo mijenjaju žanrove serija koje gledaju povezano s njihovim životnim okolnostima i emocionalnim stanjima. Isto kao što ljudi koji gledaju crtiće u djetinjstvu, kasnije gledaju tinejdžerske serije pa onda i druge serije, mijenjaju kanale na televiziji tražeći nove serije.
Anime se najčešće gledaju u Japanu, ali naravno i u cijelom svijetu. U Hrvatskoj su najpoznatije sljedeće serije: Sailor Moon, Pokemon, Dragon Ball, Dragon Ball Z, Digimon Adventure i Yu-Gi-OH. I Pčelica Maja jest vrsta ANIME serijala!
Preko interneta sam doznala da se mnogi ljudi bave crtanjem anime likova i pomislila sam kako bih se i ja htjela baviti time. I dandanas mi je zabavno crtati različite likove, a još s devet godina počela sam crtati svoje vlastite. Mange su mi pomagale oko raznovrsnih stilova koji su me se dojmili pa sam tako u početku crtala crno-bijelo. Naravno, svoj sam stil razvijala polako do bogatijeg sadržaja i često mi je bilo teško ići na bolje u crtanju. Započela sam crtati vlastitu mangu, ali nisam imala pojma kako! Izgledala je kao običan strip koji nije imao smisla pa sam odustala.
No jako mi je zabavno baviti se crtanjem i izmišljavanjem novih likova s nešto malo priče sa strane. Kasnije sam se okrenula bojanju običnim drvenim olovkama i za današnji rezultat mogu reći da bi moglo ići još bolje. I rad s markerima me se jako dojmio pa sam se iskušala i u tome smjeru. U budućnosti bih se voljela baviti digitalnom ilustracijom crtića.
Od kada sam se upisala u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, bavila sam se crtanjem i realističnih stvari poput mrtve prirode, portreta i slično. Naravno crtala sam i prije zmajeve, vukove, ali najviše je bilo anime crteža. Mnogo ljudi to nije podržavalo pa mi je bilo malo teže, no ja sam samo nastavila s crtanjem onoga što mi se sviđa.
Nakon prvog razreda srednje, trebala sam odabrati smjer, a budući da ni na jednom odjelu nije bilo ničeg vezano uz anime (možda samo donekle grafički smjer), a mene je zanimalo i aranžerstvo i keramički odjel jer sam htjela iskušati nešto novo.
Nisam prestala crtati anime, naravno. Na odjelu su mi ponudili da skiciram bilo kakve oblike koji mogu biti vezani uz anime, a u četvrtom sam razredu napravila pločicu koju sam oslikala svojim stilom. Tada sam shvatila da bih u budućnosti mogla spojiti svoj hobi sa svojom strukom, iako bi mi bilo zanimljivo raditi i oboje u isto vrijeme.
Za završni rad napravila sam jednostavne tri vaze. Svoju jednostavnost dočarale su vanjskim geometrijskim izgledom, no iznutra su bile kompliciranije. Vaze su bile dekorativne i različitih visina, a njima sam problematizirala sličnosti i različitosti svih nas (ljudi).
Tako se i u anime serijama pojavljuju situacije gdje se likovi međusobno ne uklapaju u društvo, ali iako su jednaki kao i drugi, zbog svojeg izgleda ili svojih osobnosti ipak su drugačiji. To možemo uočiti i u našem društvu također. Anime nas može naučiti toliko stvari i omogućuje nam opširnije razmišljanje, bujniju maštu, pa čak i osvrt na društvo, obitelj, prijateljstvo i ljubav.
Anime zato nije obavezan izvor učenja samo za djecu.