Naš učenik Luka J. voli konje. Iako ne posjeduje vlastitoga konja, nekako mu polazi za rukom da si, gdjegod je on – kod kuće u Bjelovaru ili u domu u Zagrebu, pronađe svojega konja… Ili konji pronađu njega?
Svi moji konji
Moje zanimanje za konje počinje od kada sam se rodio. Jednostavno sam ih zavolio. Ne sjećam se kako i kada. Kao dijete, ako sam nešto crtao ili se igrao, uvijek su u pitanju bili konji.
Kada sam bio drugi razred srednje škole, saznao sam da u Zagrebu postoji hipodrom. Kako inače volim dugo pješačiti, jedan dan sam imao malo više vremena pa sam krenuo u pustolovinu. Došao sam prvi put na hipodrom. Tada sam se samo prošetao i gledao ogromnu površinu na kojoj su konji.
Sljedeći dan na hipodrom sam otišao malo kasnije navečer i taman je naišla gospođa s dva konja. Zatražila me je pomoć da joj pridržim konja. Započeli smo razgovarati te sam joj pomogao očistiti konja i spremiti ga jer je vani padala kiša. I tako je krenula moja volonterska akcija na hipodromu.
Jahati još učim, ali jahanja koja učim uvijek su bila tek toliko da osjetim moć i snagu konja u hodu:(.
Prvi put u sedlu sam se našao kod susjeda koji živi nedaleko od mene. Jahao sam bijeloga lipicanca na lonži. Tada mi je bilo devet godina.
Prije dvije godine, kada je došla u dom, upoznao sam Ivanu. Kroz različite priče saznao sam da voli konje i da se bavi jahanjem. Često sam išao s njom gledati konje kod njezinog rođaka.
Ovih dana Ivana i ja češće smo išli gledati konje i brinuti o njima te smo mogli učiti više nego prije.
Jedan od najupečatljivijih doživljaja s konjima za mene je upoznavanje Lorda Tyssona… Kada sam sjeo na njegova leđa… Prošetao s njim po travnjacima hipodroma… U hodu se osjetila njegova snaga… Nikada u životu nisam jahao tako velikog konja…
Nema te masaže ili vježbe koja će mi razgibati, ojačati, opustiti leđa kao kada jašem konja.
