Pukotine… Ponekad sebe, svoj život, druge… razaznajemo kroz procjepe, kroz prsline za koje ne znamo jesu li tek početak ili već kraj ili pak nešto između…
Pukotine
Više od tebe,
volim sebe.
Egoizam, znam.
Posložila sam prioritete.
Počela čistiti stan.
Nešto se čudno u njemu događa,
ali radim na tome.
Obojala sam zidove u bijelo
i otvorila zastore.
Čekam novi dan.
Više od tebe,
volim sebe sa svim svojim pukotinama.
Puštam svijetlo da isijava.
Više od tebe,
volim svijet i snagu koju mi je dao.
Volim njegovu ljepotu i divim joj se;
za sreću treba malo.
Biram sebe prije tebe
i gradim se od ostataka ruševina.
Volim sebe.
Sa svim svojim pukotinama.
Još jedna poetsko-fotografska suradnja naših učenika Marije i Jure…
za one koji kroz pukotine našeg svijeta noćas traže svoj dom…