Sredinom rujna naš dom posjetio je gospodin Žarko Pintar, svojim riječima: ‘suprug i otac dvojice sinova, osnivač Udruge za promicanje društvenih igara Igranje i vlasnik malog obiteljskog obrta za izdavanje hrvatskih modernih društvenih igara.’
Otkad je naš dom član Udruge i učenici posjećuju klub Meeple’s Corner i sudjeluju u Carcassonne turnirima, rad Udruge na Mažurancu više ne treba posebno predstavljati, tako da smo tog toplog rujanskog poslijepodneva bez puno priče odmah prešli na predstavljanje igre Sretan put! Hrvatska.
Zajedno sa suprugom gospodin Žarko stvorio je igru u kojoj igrači kao turisti putuju Hrvatskom. Prije toga se, kao i pravi turisti, pripremaju za put, spremaju kofere, putuju, upoznaju naše ljude i krajeve, te na kraju izabiru suvenire i pokoji magnet za hladnjak.
Nakon prve partije igre Sretan put!, Luka je intervjuirao našeg gosta, a Tara je – potpuno mirna – sve snimila. Neka važna pitanja tog poslijepodneva nismo stigli postaviti. Za ispravljanje propusta pobrinuli su se Gabrijela i Lovro. Danas su nam stigli Žarkovi odgovori pa vam priču Otkad znam za sebe – od djeteta koje se igra do čovjeka koji stvara igru ovdje donosimo u cijelosti.
Otkad znam za sebe
Lovro: Otkad se bavite društvenim igrama općenito i kada ste ih zavoljeli?
Žarko: Otkad znam za sebe. Kao klinac sam napravio svoj Monopoly s temom svemira. (SF u mom srcu). Kasnije smo (1980-ih) došli do nekih igara koje se u tadašnjoj Jugoslaviji nisu mogle nabaviti i tu je onda krenulo. Prva prava euro igra koju smo si nabavili bila je Tikal, a dosta godina kasnije Catan je bio glavni pokretač za sve što je uslijedilo.
Lovro: Koja je Vaša najdraža igra odnosno vrsta igara?
Žarko: Pa, najviše volim strateške igre u kojima imam dovoljno slobode nešto učiniti kako bih pobijedio. Vrlo su mi dragi Catan, 7 Wonders, Lost ruins of Arnak, Azul, Sagrada…
Lovro: Kada ste došli na ideju da napravite svoju udrugu i što Vas je uopće navelo na to?
Žarko: Mi smo prvo krenuli s web stranicama Igranje.org 2010. godine. Na stranicama smo opisivali moderne društvene igre s namjerom da opću populaciju upoznamo kako se u svijetu igraju puno zabavnije igre od Čovječe, ne ljuti se! i Monopoly. Stranica je stekla popularnost i za dvije godine imali smo prvi Dan društvenih igara. Tada je pala ideja o osnivanju udruge i 2013. godine osnovali smo Udrugu Igranje.
Otkad igram Catan (Liga)
Gabrijela: Kako ste se upoznali s Catanom?
Žarko: Sasvim slučajno. Kupovali smo igre u jednom trgovačkom lancu sebi i prijateljima. I kupili smo tada Keltis i Catan. Nismo znali puno niti o jednoj od njih. Jednostavno smo odlučili prijateljima pokloniti Keltis, a nama ostaviti Catan.
Gabrijela: S kim najčešće igrate?
Žarko: Gotovo isključivo sa svojom obitelji i uskim krugom prijatelja.
Gabrijela: Kako Vam je došla ideja da osnujete ligu?
Žarko: Mislite na Catan ligu? Turniri u Catanu u našoj udruzi postali su sve popularniji i htjeli smo kroz ligu omogućiti što većem broju igrača da se natječu za glavnu nagradu i odlazak na svjetska i europska prvenstva. Liga to jednostavno omogućava.
Gabrijela: Imate li posebnu strategiju za igranje Catana (i općenito igara), ili svaki put improvizirate?
Žarko: Ovisi o igri. U glavi uvijek imam neku strategiju, ali kada stvari pođu krivo moram odustati od nje i onda improviziram. Uglavnom neuspješno. 😀
Otkad stvaram igre
Otkad igra igre, kako je otkrivao nove igre, s kim igra i otkad stvara igre gospodin Žarko doznajemo u nastavku razgovora.
Lovro: Koja je bila Vaša inspiracija za stvaranje igre Sretan put Hrvatska i jeste li imali pomoć s idejom ili sa samim pravljenjem igre?
Žarko: Ideja za igru došla je spontano na ljetovanju. Htjeli smo napraviti hrvatsku modernu društvenu igru s temom turizma kao glavnim hrvatskim proizvodom. Dakle, nismo imali pomoć sa strane. Cijela ideja i izvedba plod je naše obitelji. Sami smo je testirali, mijenjali i opet testirali. Kasnije u krugu prijatelja i igrača iz udruge. Zatim smo odlučili otvoriti obrt i krenuli smo u proizvodnju. U procesu proizvodnje dizajn igre odradila nam je Maja Škripelj i sama dizajnerica društvenih igara.
Lovro: U kojem broju primjeraka ste tiskali igru?
Žarko: Igru smo otisnuli u 500 primjeraka koji se polako šire po cijeloj Hrvatskoj putem knjižara i drugih trgovina.
Lovro: Jeste li napravili još ikakve društvene igre ili možda imate ideje na umu da ih napravite i, ako smijemo znati, kakva je ideja oko tih igara?
Žarko: Osim Sretnog puta imamo razne Murder mystery krimi igre gdje se ekipa kostimira i ulazi u uloge raznih likova ne bi li pronašli ubojicu između sebe na temelju raznih indicija, tračeva i sličnog. Iduće godine planiramo izdati još jednu društvenu igru s temom hrvatske povijesti. (hint: Uskoci)
Lovro: Umiru li društvene igre u današnjem društvu i što mislite da bi se trebalo poraditi po tom pitanju?
Žarko: Upravo suprotno! Svijet društvenih igara sve je veći i svake godine samo raste. Sve je više mladih autora društvenih igara i cijela izdavačka djelatnost oko društvenih igara konstantno raste. Problem je kod nas u Hrvatskoj što smo nezainteresirani za išta više od bele, Čovječe, ne ljuti se!, Monopoly i, što je najgore, kojekakvih igara koje potiču na konzumaciju alkohola (kao na primjer Drinkopoly).
Lovro: Je li dobro što nas u našem učeničkom domu potiču na igranje društvenih igara i zašto točno?
Žarko: Naravno da je dobro! Zapravo je to izvrsno! Mladi su danas jako ovisni o modernim tehnologijama, posebno mobitelima i računalima. Nema više pravog druženja uživo. Druženje putem raznih video servisa i chata nisu ono pravo jer se gubi veliki dio u komunikaciji. Priroda nas je složila da se družimo i funkcioniramo uživo, a mi smo si izmislili mobitele i sve ostalo što nas zapravo udaljava jedne od drugih.