U naš učenički dom i u Zagreb Iana je dovela lopta na vodi. Radi vaterpola promijenio je dom, školu, grad… No, kako je sve počelo, doznajemo iz prve ruke…
Vaterpolo sam počeo trenirati krajem drugog razreda osnovne škole u Sisku.
Prvobitan razlog zašto sam počeo trenirati je taj što sam imao problema s kralješnicom i trebalo je to ispraviti pa sam odlučio da je vaterpolo pravi sport za mene.
Lopta u mojoj šaci
Oduvijek sam volio i na televiziji gledao vaterpolske utakmice. I, nekako, od prijašnjih sportova koje sam trenirao vaterpolo mi je uvijek bio najdraži. Tako je ostalo do dana današnjeg…
Igram na desnom krilu i na desnom vanjskom.
U početku sam trenirao, kao i svaki sport do tada, ulažući sebe u trening sto posto.
Svaki dan sam dolazio na trening jer ih nikad ne propuštam ?.
Treninzi su tada trajali oko devedeset minuta, ali to je ovisilo od trenera i od dana.
Vaterpolo je jako utjecao na mene i fizički i psihički. Ne ostaje mi puno vremena za izlaske jer sam stalno na bazenu i u školi.
Bazen mi je postao drugi dom. Makar slobodnog vremena uvijek ima, iskoristim ga za učenje i za odmaranje.
Mislim da je moje prvo natjecanje bilo u Slavonskom Brodu. Iskren da budem, baš ga se više i ne sjećam jer sam bio stvarno malen i nisam igrao (to je bilo natjecanje za starije dečke pa su mene poveli da vidim kako je na turnirima).
Od prošle godine treniram u HAVK Mladost. Više je razloga mojem dolasku u zagrebačku Mladost: u Sisku više nije bilo moje generacije, a i htio sam prijeći na rang više nego inače.
Današnji trening nije se previše promijenio, postao je jači i intenzivniji. Čak ni epidemija nije utjecala na moje treniranje i bavljenje vaterpolom: iako je lopta na suhom, svaki dan treniram kod kuće i izlazim otrčati koji kilometar.