Predstavu Komet Gradskog dramskog kazališta Gavella učenici Multimedijske skupine pogledali su početkom listopada. Dojmove kazališnim komadom nisu skrivali…
Komet
“Seoska livada, u pozadini veliko drvo jabuke, poduprto potpornjem. Plavo nebo. Sredina ljeta. Podne. Sunce. Vrućina. Naslućujemo komarce i čujemo cvrčke.”
Početna je to scena iz koje kreće potraga za SREĆOM skupa ljudi povezanih uobičajenim ljudskim vezama i odnosima, skupa ljudi okupljenog – deset godina kasnije – na reprizi vjenčanja ne tako sretnog braka.
“Hoću da mi život bude sretan!” neprestance ponavlja reprizna mlada kao da za sreću tek iskaz dostaje.
Ali avaj “Veliki filozofi slagali su se u tome da osjećaji čovjeku donose samo patnju i bijedu.” konstatira autorica teksta Justine del Corte.
I čak će i ta repriza vjenčanja ne tako sretnog braka vlastitom nesrećom nadmašiti originalno vjenčanje koje je trebala popraviti.
Kako? Apsolutno klasično, šekspirijanski:
Smrću onoga bez kojega vjenčanja (čak i ne tako sretnog braka) (čak i repriznog) ne može ni biti.
Ili ga nikad nije ni bilo?
(Anne-Marie Magovac o predstavi)