Knjiga života nastala je čudesnim i slučajnim podudaranjem, istodobnim zbivanjem događaja koji nisu bili povezani, a onda su isti dan stigli u isti sandučić
Knjiga života
Za Doroteu
Upalila su se svjetla.
Pozornica je tvoja.
Cvijeće cvjeta.
Miriše soba.
Puna je ljudi, ljubavi, topline.
I sjećanja na one kojih više nema.
18 je lijepa brojka.
Sad si velika, ali i dalje mala…
Od djevojke odjednom odrasla.
Gdje ti je kruna i medalja?
Prošla si kroz toliko toga,
bilo ono dobro ili loše
i još stojiš.
Uspravno i hrabro.
Ponosna sam.
Rasle smo zajedno,
plakale i smijale se,
gubile i pobjeđivale
i ostavile toliko toga iza sebe.
Mnogo ljudi, loših frizura
i sjećanja koja blijede.
Zato, moja ružice,
želim ti sve najbolje.
Živi u oblacima i stvaraj snove,
a kada dođe vrijeme,
oni će postati stvarnost.
Želim ti puno sreće i dobrih ljudi
i da oni loši budu samo lekcija
koja će ostati zapisana u staroj knjizi
pohabanih korica.
Ona te čeka.
Ispiši ju do kraja.
Učenica Marija K. i maturant Luka P. isti dan u isti poštanski sandučić poslali su svoje – ona riječi, a on slike…
Zahvaljujući toj neobičnoj koincidenciji nastala je ova suradnička umjetnička intervencija posvećena učenicama i učenicima završnoga razreda…