Kako je sve počelo

Kako je sve počelo?

Danas devedesetu godinu za redom učenicima otvaramo vrata našeg doma…

I do nešto prije šest stigli su svi…
Naših stotinu učenika…
Dopratili su ih njihovi roditelji…
Dočekali njihovi odgajatelji…

Ne pitam se ni o zgradi.
Odakle ona?
Otkud ja u njoj?
Otkad skriva učeničke tajne?
Koliko već dugo pamti učeničke snove?
A skriva i pamti…

Ja se ne pitam…

No, postoji jedan odgajatelj kojem ta pitanja nisu dala mira…
Godinama…

Dvadeset godina naš kolega Ranko Ceraj nije se samo pitao:
Kako je sve počelo?
Kako je nastala ta zgrada?
Otkud učenički dom u njoj?

Dvadeset godina, dok je odgajao učenike i upravljao domom, kolega Ranko tražio je odgovore na to Kako je sve počelo?

I onda, dvadeset godina kasnije, svoju potragu za odgovorima poklanja nam uvezanu i objelodanjenu u knjizi.

Večeras započinjemo zajedničko čitanje…

Poglavlje prvo: Kako je sve počelo

U prvom poglavlju dokumentarističke monografije MAŽURANAC otkrivamo kako je sve počelo još davne 1894. godine…

No, pustimo da nam autor pripovjedi…

Kako je sve počelo

Zgrada je Hrvatskog narodnog kazališta bila izgrađena u jesen 1895. godine. (…)

Godinu dana prije završetka zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, 11. 10. 1894., Odbor mirovinskog zavoda članova Hrvatskoga zemaljskog kazališta (u daljem tekstu Mirovinski zavod) obraća se Gradskom zastupstvu s molbom za gradnju doma za umirovljene članove.  (…)

Zamolba je uvažena 5. 5. 1902. godine, dodjelom zemljišta od 136 čhv na Trgu Khuena Hedervaryja neposredno do Šumarskoga doma. (…)

Odbor je Mirovinskoga zavoda 22. 5. 1902. prihvatio sve tražene uvjete, ali kako je ustupljeno zemljište bilo premalo, željeli su uz isto zemljište dokupiti parcelu od 160 čhv prema Zapadnom perivoju (današnji Trg Mažuranića). (…)

Po završetku izgradnje na pročelje stambene zgrade postavljena je ploča zahvale u ime Franje Josipa I, kraljevskom gradu Zagrebu i ateljeu Honigsberg i Deutch. Zgradu je projektirao arhitekt Vjekoslav Bastl, koji je tada radio u istom ateljeu. (…)

Prema prikupljenim podacima, u vremenu od 1880. godine pa do 1935. godine intenzivno se radilo na osmišljavanju, projektiranju i izgradnji donjogradskoga središta, Sajmišta, Zapadnog perivoja. U prostoru od današnjega Pravnog fakulteta do željezničke pruge na jugu, omogućena je izgradnja nekoliko važnih objekata za naše društvo i kulturu:

• Dom Hrvatskoga sokola (1883/1884.),
• Kazalište (1894/1895.),
• Dom Kola (1884/1885.),
• klizalište iz Sokola (1894.),
• početak gradnje Školskog foruma (današnji Rooseveltov trg, 1895.),
• dobiveno gradilište za Šumarski dom i muzej (1897.),
• nadsvođen je kanal na zapadnoj strani Zapadnog perivoja (zapadna strana Trga Mažuranića, 1898.),
• Milan Lenuci napravio plan za uređenje Zapadnog perivoja s klizalištem i sportskim igralištem (1901.),
• palača Trgovačko-obrtničke komore (1902/1903.),
• preseljenje klizališta na Zapadni perivoj (Marulićev trg 1904.),
• uređenje zapadnog perivoja Milana Lenucija s budućom Sveučilišnom knjižnicom (na južnom rubu današnjeg Marulićevog trga, 1906.),
• klizalište na Zapadnom perivoju (danas Marulićev trg, 1906.),
• palača Obrtnog zbora (Trg Mažuranića 13, 1908.),
• Zapadni perivoj preimenovan u Trg Ivana Mažuranića (1909.), izgrađena Sveučilišna biblioteka (1911.),
• južni dio Trga I. Mažuranića preimenovan u Trg Marka Marulića (1928.),
• Trg Ivana Mažuranića preimenovan je u Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića (1929.),

(podaci preuzeti iz knjige ‘Zagreb, zelena potkova’ autorice Smješke Knežević, Školska knjiga 1996.)

Pretražujući arhivu Grada Zagreba i Hrvatskoga narodnoga kazališta, nije pronađeno puno podataka o zgradi i njezinim stanarima. Pronađena su samo dva podatka, koja ukazuju na financijske poteškoće i probleme održavanja.

Izvor: Ranko Ceraj, MAŽURANAC dom umirovljenika, muški internat, učenički dom… – dokumentaristička monografija ustanove s podacima od 1897. godine do danas, Zagreb, 2020. godine