Dvadeset i devetog rujna ove godine priredili smo književnu večer pod nazivom ‘Jedan kauč – dva autora’. U dnevnom boravku ugostili smo naše bivše – kolegu Ranka Ceraja i učenicu Mariju Kočet. Razgovarali smo o njihovim knjigama, o pisanju…
Naši autori
Na Dan Doma posjetili su nas jedna bivša učenica i jedan bivši odgajatelj. Navrate oni u dom i inače, no taj posjet bio je poseban jer tema našeg druženja bilo je njihovo pisanje i njihove knjige.

Godine 2020. odgajatelj Ranko ukoričio je MAŽURANAC, knjigu o našem domu koju je stvarao dvadesetak godina. Riječ je o dokumentarističkoj monografiji ustanove s podacima od 1897. godine do danas – njome je autor predstavio bogatu zbirku dokumenata o povijesti doma i o povijesti zgrade u kojoj je preko devedeset godina smješten naš dom. Učenicima je naročito drag popis u kojem rado traže i svoje ime.


Kao završni rad u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna ove godine stvorila je Marija svoju Animu. Iako je građa za knjigu nastajala godinama ranije, još od osnovne škole, prikupila je autorica i izabrala svoje lirske tekstove i fotografije, uredila ih, napravila grafički dizajn i pripremu te objavila zbirku poezije.

Autorski dvojac smjestio se na kauč, publika oko njih i književna večer Jedan kauč – dva autora mogla je započeti. Dobrodošlicu u dom zaželio je gostima naš učenik Luka. Pitao ih je o njihovim poticajima za pisanje, o uvjetima u kojima su nastajali tekstovi, o prikupljanju i izabiranju građe, o samom procesu pisanja i stvaranja knjige, o podršci koju su im pružali drugi ljudi, o objavljivanju knjige. Na svoj prepoznatljiv način – spontan i topao – vodio je Luka cijelu književnu večer.

No, pitanja su postavljali i drugi sudionici. O oklonostima nastanka i funkcioniranja doma i zgrade u kojoj je dom, ali i o Rankovu dolasku u dom i pronalasku pedagoginje Željke pitali su učenici Luka, Nikola, Gabriel, Leon, Dominik, Fran, a odgajatelj Ranko, iskreno zadivljen pripremljenošću i upućenošću učenika u temu, odgovarao je na sva pitanja zainteresirane publike.

Navodimo tek neka od postavljenih pitanja i, da, odgovore na njih tražit ćemo od vas na sljedećem domskom kvizu…
Što Vas je dovelo u Učenički dom Ivana Mažuranića?
Otkud učenički dom u ovoj zgradi?
Zašto je postavljena ploča zahvale u ime Franje Josipa I. i gdje je ta ploča danas?

Koji je rat utjecao na prijedlog o osnivanju Internata za djecu članova koji je iznesen na skupštinama kotarskih društava i koji je naišao na potporu i konstruktivne prijedloge 1913. godine?
Koje je društvo i zašto u potpunosti podmirilo troškove preuređenja doma uz obvezu da radovi budu gotovi do kraja 7. mjeseca 1931. godine?

Zašto su ljudi u internatu učenike koji svojim nemarom i neradom nisu uspijevali nazivali pridošlicama?
Zašto su privremeno oduzete školske zgrade?
Gdje se osjećaju posljedice Drugog svjetskog rata u našim prostorima?
Kako je gospođa Željka naišla na stari Pravilnik o pedagoškim mjerama?
Kako se promijenila sportska dvorana od vremena kad je izgrađena do danas?

Nakon epskog dijela naše književne večeri, u kojoj smo se upoznali s odgajateljem Rankom, njegovom knjigom i baštinom našeg doma, upustili smo se s Marijinom Animom u lirski dio večeri. O nastanku njezine poezije i knjige autoricu su pitali Luka i Gabriela, koja i sama piše poeziju. Gitarski intro prije govorenja Marijine poezije odsvirao je naš učenik Ivan.
Učenica Gabriela predstavila nam je Marijinu pjesmu Plamen, a učenica Sara Otuđenje. Na kraju je autorica pročitala svoju pjesmu Tulipan. Otkrit ćemo vam samo da je tulipan Marijin omiljen cvijet…
‘Da procvatem kao tulipan i podarim svijetu ljepotu bez trnja i boli…’
Sve je fotografirao naš učenik Matija. U publici su se uz učenike našli članovi obitelji i učenika i radnika i gostiju. Svi sudionici pridonijeli su stvaranju ugodnog prijateljsko-obiteljsko-domskog ugođaja. Književnom večeri ‘Jedan kauč – dva autora’ obilježili smo Dan našeg doma i Dane europske baštine.

U Dane europske baštine, tu ‘najtransparentniju participativnu kulturnu manifestaciju u Europi’ Multimedijska skupina našeg doma uključila se i s pub kvizovima o europskoj kulturnoj baštini i s cjelogodišnjim virtualnim programom Knigami počtovan. Kviz Jedina (Hrvatska – Europa – Zemlja) održali smo u domu 21. rujna, a kviz Jedina online održat ćemo 26. listopada pomoću aplikacije Quizizz. Za sudjelovanje u kvizu mogu se prijaviti i ekipe izvan doma. Na kraju iz brošure prenosimo izvadak o tom književnom kauču s Mažuranca…

Dvadesete godine dvadeset i prvog stoljeća donijele su nam nove životne izazove. Čini se da smo krhkiji i osamljeniji od onih kakvima se poimamo ili tek prikazujemo. Neki su, silom neprilika, suočeni sa svojom postojanošću u toj osamljenosti počeli pisati o svojim raspoloženjima, pogledima na život, nazorima na svijet… Drugi su, zahvaljujući prilikama, nastavili pisati – više nego prije. Pisati o svojim raspoloženjima i nazorima. Pisati o promjenama koje zamjećuju u sebi i u svijetu. Pjevati o prirodi i društvu. A prvi, prvi su pisali i pišu. Njima ne trebaju neprilike. Njima ne trebaju prilike. Njima treba pisanje. Srećom, prvi su ovdje – među nama. I ova književna večer posvećena je njima. O potrebi, volji, radosti i boli književnog stvaranja večeras razgovaramo s njima – s autorima proizišlim iz Učeničkog doma Ivana Mažuranića. I slavimo Dane europske baštine i našeg doma. (Preuzeto s mrežne stranice Ministarstva kulture i medija) |