Kada negdje živiš skoro četvrtinu svoga (tadašnjega) života
– što je slučaj s većinom učenika u učeničkom domu –
to te mjesto doslovno formira.
I ti odeš iz doma…
Ali, dom ne ode iz tebe…
I tako se ja vraćam na Cvjetno,
u dom u kojem sam odrastala…
I tako,
kada Tomislav dođe na Mažuranac,
znam – na jedan neobjašnjiv način:
dođe on kući…
Sjećanje
Oduvijek očiju širom otvorenih promatra Tomislav
svijet oko sebe,
i onaj u sebi…
Sačuvani trenutak…
jedan…
od nebrojenih…
pogleda…
na park…
s prozora…
učeničke sobe…
Blijedi sjećanje na park…
na dječje igralište…
na drvored…
na grafite…
na klupe…
Jača osjećanje za park…
za dječje igralište…
za drvored…
za grafite…
za klupe…
Dečko s Mažuranca na Mažurancu ponovo
Tomislav Cundić…
dečko s Mažuranca…
programer profesionalno…
fotograf stvarno…
Autor fotografija u postu…