Sjećanje šume

O autobiografskom romanu Sjećanje šume učenici Multimedijske skupine razgovarali su s autorom. Damir Karakaš u srijedu navečer bio je gost u knjižnici Vrapče.     

Karakaš je jedan od najčitanijih suvremenih hrvatskih autora. Njegova je značajka da s malo riječi uspijeva izreći mnogo: o sebi, o bliskim ljudima, o svijetu u kojem je odrastao.

Sjećanje šume

Svuda tišina, čuje se samo kako kamenčići škripuću ispod cipela; ušli smo u šumu, najgori dio puta, mrak je ovdje postao još gušći, a sa svih strana počeli su zavijati vukovi: kao da su nas upravo nanjušili.

Ovako su zavijali i onu večer kada sam s majkom doputovao iz Rijeke u gradić, pa mi je u šumi puno jače stisnula ruku…

(Kino, Sjećanje šume)

Sjećanje šume

Vani i dalje pada kiša; tako curi kao da pada samo iz jedne rupe na nebu.

Zadnji put kad je tako jako padala, igrao sam na cesti nogomet.

Tako u životu treba, kaže otac i pogleda u nebo; ovo je prvi put da me u nečemu pohvalio.

(Pred kišu, Sjećanje šume)

Više o autoru možete doznati na Piscima na mreži.