Catan, najpopularnija euro igra na svijetu, nastala je zahvaljujući autorovom nadahnuću vikinškim naseljavanjem Islanda u devetom stoljeću.
Catan – stvaranje igre
Pokušavajući zamisliti što je prvim naseljenicima Islanda trebalo za stvaranje povoljnih životnih uvjeta, dentalni tehničar Klaus Teuber u svoje slobodno vrijeme počeo je osmišljavati i izrađivati novu društvenu igru na ploči.
Do tada je Klaus već stvorio nekoliko različitih društvenih igara, a za njih tri – Barbarossa, Hoity Toity i Wacky Wacky West bio je nagrađen najprestižnijom nagradom u svijetu društvenih igara Spiel des Jahres za 1988., 1990. i 1991. godinu.
Četiri godine dizajnirao je različite aspekte nove igre ispitujući je u krugu svoje obitelji. U to vrijeme zadovoljstvo nije mogao naći u profesiji pa se sve više posvećivao hobiju, u kojem je uspio spojiti svoje dječačke ljubavi prema igri, povijesti i geografiji. I onda 1994. godine Klaus objavljuje The Settlers of Catan…
Sljedeće godine Catan je pobijedio na natjecanju za najbolju igru godine i Klausu je ponovo pripala nagrada Spiel des Jahres. U godinama koje slijede ispostavit će se da je stvorio najpopularniju društvenu igru na ploči.
Catan i europska baština
Nadahnut pričama o Vikinzima Klaus je zamišljao kako su stigli na Island i što im je sve trebalo da mogu započeti i unapređivati život na otoku. Polazeći od reljefa, Klaus je izradio ploču od morskih i kopnenih heksagona koji se pri svakoj novoj igri slažu u novi krajolik. Kopneni krajolik Islanda u igri mogu predstavljati brda, šume, planine, polja, pašnjaci i pustinja.
U reljefu Islanda razlikuju se tri regije. Uz obalu, razvedenu zaljevima, pružaju se nizine; najveće demografsko i privredno značenje ima plodna i gusto naseljena nizina na jugozapadnome dijelu otoka. Od priobalne nizine uspinje se stepeničasto prema unutrašnjosti otoka nenaseljen ravnjak pokriven slabim pašnjacima. Najviši planinski dio otoka, viši od 600 m, obuhvaća 37% površine otoka. Na njemu se ispinju gorski vrhunci i ledeni pokrovi … Planinski, jugoistočni dio Islanda spušta se prema obalnoj nizini i prema morskoj obali okomitim odsjecima visokima do 500 m.
Neobradivo i neplodno zemljište (pješčane pustopoljine, izljevi lave, ledenjaci 11,6%) obuhvaća 76,0% površine Islanda, pašnjaci i livade 22,7%, šume 1,2%, a obrađeno je samo 0,1% površine. (preuzeto: https://enciklopedija.hr/clanak/island)
Iako su na Islandu povremeno boravili irski redovnici već krajem osmog stoljeća, tek nakon što su ga u devetom stoljeću otkrili norveški Vikinzi, počinje kolonizacija otoka. Oni su mu dali i ime Ledena zemlja (Island).
Dva izvora govore o doseljenju: Knjiga Islanđana (Íslendingabók, oko 1130), koja ga smješta u razdoblje od 870. do 930., te Knjiga o naseobinama (Landnámabók, XII. st.), koja izričito navodi da su prvi stalni stanovnici, Ingólfur Arnarson i njegova žena Hallveig Fródaðóttir, pristigli 874. te se naselili na mjestu koje je Ingólfur nazvao Reykjavíkom. Isti izvor navodi i više od 400 doseljenika koji su doplovili sa svojim obiteljima. Politički sukobi u Norveškoj, osobito u drugoj polovici IX. st., poticali su iseljivanje na Island. (preuzeto: https://enciklopedija.hr/clanak/island).