Život i rad u Internatu tijekom II. svjetskog rata

Ratne prilike mijenjale su i život i rad u internatu, a taj ratom promijenjeni život donekle podsjeća na našu pandemijsku suvremenost: učenje kod kuće.

Poglavlje četvrto: Život i rad u Internatu tijekom II. svjetskog rata

U Europi II svjetski rat je počeo. Njegove posljedice osjećaju se u našim krajevima na političkom, društvenom i gospodarskom planu. (…)

Internat je 30. 7. 1942. pod br. 5171942. Zadruzi općinskih činovnika u Zagrebu podnio izvješće o stanju za školsku godinu 1941./42. Izvješće je sadržavalo:

1. Izvješće o stanju i radu internata za šk. godinu 1941./42.,

2. Pregled gospodarskog poslovanja,

3. Iskaz dužnika,

4. Iskaz popravaka i nabavaka za navedenu školsku godinu.

U prvom dijelu izvješća ističu se društvene prilike toga vremena u velikom gradu i općoj ratnoj situaciji, koje mogu imati velikog utjecaja na negativan razvoj mladih ljudi. Ističe se da roditelji prepoznaju ulogu Internata kao odgojne i obrazovne ustanove koja ovim zadaćama posvećuje veliku pažnju. Stručno osoblje ističe vrijednosti takvog pristupa, uspjeh svojih pitomaca, ali isto tako se naglašava da postoje učenici koji svojim nemarom i neradom ne uspijevaju. Njih zovu ‘pridošlicama’, a radi se o učenicima koji iz niza razloga mijenjaju škole i odgojne zavode. U toj skupini nalaze se i oni koji jednostavno ne mogu napredovati, a roditelji ne shvaćaju da njihova djeca nemaju dovoljno sposobnosti.

Kao što je već spomenuto, školska godina počela je nešto kasnije, a zbog ratnih prilika privremeno su oduzimane školske zgrade. (…)

Obzirom na mogućnosti, Internat je pitomcima organizirao posjete umjetničkim izložbama, priredbama, manifestacijama i odabranim kazališnim i kino predstavama. (…)

Ratnim događanjima uzrokovane su mnoge, gotovo nerješive situacije roditeljima, čija su djeca bila u Internatu. U arhivi je pronađena dokumentacija o dva slučaja. Radi se o pismima uprave i roditelja koji traže savjete i dokumentaciju svoje djece za daljnje postupanje.

Prvi slučaj odnosi se na gosp. Petra Bunjevca, općinskog blagajnika i njegovog sina Zdravka iz Račinovaca. 25. 2. 1943. gosp. Bunjevac je poslao pismo ravnatelju Internata u kojem se interesira za vrijeme kada će početi nastava u Zagrebu obzirom da su škole i internati zaposjednuti vojskom. Ravnatelj, 27. 2. 1943. odgovara, pošto se radi o maturantu, da sina ne šalje u Zagreb nego da priprema ispite kod kuće, jer je tako bilo dogovoreno s Ministarstvom i školama, s time da bi učenici došli damo na polaganje ispita. (…)

Ovakvih je situacija tijekom II. svjetskog rata na ovim prostorima bilo bezbroj. Na taj način krojene su mnoge ljudske sudbine, a da se na to nije moglo nikako utjecati. U razdoblju do kraja rata nisu nađeni značajniji zapisi koje bi mogli uvrstiti u ovu monografiju. Iz oskudne dokumentacije koja je pronađena nije se moglo saznati je li Internat poslije 1943. godine radio ili nije i ako i jest, koliko dugo.

Mladalački optimizam

Internatske novine 1940. godine – izvadak

Od jednog uvaženog suradnika, koji neće da mu se ime znade, primamo i rado uvrštavamo ove aktualne stihove:

Internatske novine povodom svečane proslave debelog i crvenog Fašnika u veljači 1941.

... primili smo veliku pošiljku stihova. Iako mi nismo književni list, mi ćemo iz razloga što je pošiljku poslao čovjek, koji u svom normalnom životu nema mnogo smisla za Muze, iz nje izvaditi nekoliko misli kao potvrdu ovoj tezi da potresni životni momenti mogu iz običnog čovjeka stvoriti umjetnika. Evo stihova:

Izvor: Ranko Ceraj, MAŽURANAC dom umirovljenika, muški internat, učenički dom… – dokumentaristička monografija ustanove s podacima od 1897. godine do danas, Zagreb, 2020. godine