Ratne prilike mijenjale su i život i rad u internatu, a taj ratom promijenjeni život donekle podsjeća na našu pandemijsku suvremenost: učenje kod kuće.
Poglavlje četvrto: Život i rad u Internatu tijekom II. svjetskog rata
U Europi II svjetski rat je počeo. Njegove posljedice osjećaju se u našim krajevima na političkom, društvenom i gospodarskom planu. (…)
Internat je 30. 7. 1942. pod br. 5171942. Zadruzi općinskih činovnika u Zagrebu podnio izvješće o stanju za školsku godinu 1941./42. Izvješće je sadržavalo:
1. Izvješće o stanju i radu internata za šk. godinu 1941./42.,
2. Pregled gospodarskog poslovanja,
3. Iskaz dužnika,
4. Iskaz popravaka i nabavaka za navedenu školsku godinu.
U prvom dijelu izvješća ističu se društvene prilike toga vremena u velikom gradu i općoj ratnoj situaciji, koje mogu imati velikog utjecaja na negativan razvoj mladih ljudi. Ističe se da roditelji prepoznaju ulogu Internata kao odgojne i obrazovne ustanove koja ovim zadaćama posvećuje veliku pažnju. Stručno osoblje ističe vrijednosti takvog pristupa, uspjeh svojih pitomaca, ali isto tako se naglašava da postoje učenici koji svojim nemarom i neradom ne uspijevaju. Njih zovu ‘pridošlicama’, a radi se o učenicima koji iz niza razloga mijenjaju škole i odgojne zavode. U toj skupini nalaze se i oni koji jednostavno ne mogu napredovati, a roditelji ne shvaćaju da njihova djeca nemaju dovoljno sposobnosti.
Kao što je već spomenuto, školska godina počela je nešto kasnije, a zbog ratnih prilika privremeno su oduzimane školske zgrade. (…)
Obzirom na mogućnosti, Internat je pitomcima organizirao posjete umjetničkim izložbama, priredbama, manifestacijama i odabranim kazališnim i kino predstavama. (…)

Ratnim događanjima uzrokovane su mnoge, gotovo nerješive situacije roditeljima, čija su djeca bila u Internatu. U arhivi je pronađena dokumentacija o dva slučaja. Radi se o pismima uprave i roditelja koji traže savjete i dokumentaciju svoje djece za daljnje postupanje.
Ratnim događanjima uzrokovane su mnoge, gotovo nerješive situacije roditeljima, čija su djeca bila u Internatu. U arhivi je pronađena dokumentacija o dva slučaja. Radi se o pismima uprave i roditelja koji traže savjete i dokumentaciju svoje djece za daljnje postupanje.
Prvi slučaj odnosi se na gosp. Petra Bunjevca, općinskog blagajnika i njegovog sina Zdravka iz Račinovaca. 25. 2. 1943. gosp. Bunjevac je poslao pismo ravnatelju Internata u kojem se interesira za vrijeme kada će početi nastava u Zagrebu obzirom da su škole i internati zaposjednuti vojskom. Ravnatelj, 27. 2. 1943. odgovara, pošto se radi o maturantu, da sina ne šalje u Zagreb nego da priprema ispite kod kuće, jer je tako bilo dogovoreno s Ministarstvom i školama, s time da bi učenici došli damo na polaganje ispita. (…)
Ovakvih je situacija tijekom II. svjetskog rata na ovim prostorima bilo bezbroj. Na taj način krojene su mnoge ljudske sudbine, a da se na to nije moglo nikako utjecati. U razdoblju do kraja rata nisu nađeni značajniji zapisi koje bi mogli uvrstiti u ovu monografiju. Iz oskudne dokumentacije koja je pronađena nije se moglo saznati je li Internat poslije 1943. godine radio ili nije i ako i jest, koliko dugo.
Mladalački optimizam
Internatske novine 1940. godine – izvadak
Od jednog uvaženog suradnika, koji neće da mu se ime znade, primamo i rado uvrštavamo ove aktualne stihove:

Sjednica je prošla burno
Nastalo je vrijeme tmurno,
Dok se svak ne iskobelja,
Nema više ni muzeja.
Ko je sa dva druga reda,
Pomoći se drugačije neda;
Pa makar da i apelira
S malima se on španciera.
Zato svak od dana toga,
Moli žarko dragog Boga,
Da popodne kiša pada
Da ga riješi teškog jada.
Internatske novine povodom svečane proslave debelog i crvenog Fašnika u veljači 1941.
... primili smo veliku pošiljku stihova. Iako mi nismo književni list, mi ćemo iz razloga što je pošiljku poslao čovjek, koji u svom normalnom životu nema mnogo smisla za Muze, iz nje izvaditi nekoliko misli kao potvrdu ovoj tezi da potresni životni momenti mogu iz običnog čovjeka stvoriti umjetnika. Evo stihova:

***
Djevojke su gradom išle, išle!
A mene su tuge stisle, stisle
***
Čitav grad danas slavi karneval
A ja jadan ne mogu na bal
Ah! Tome zlu je kriv nečiji jal
***
U mene su pravi brci
Samo kad bi bili nerci
Još bi poželjniji bili
Za djevojku jednu u kadifi i svili.
Izvor: Ranko Ceraj, MAŽURANAC dom umirovljenika, muški internat, učenički dom… – dokumentaristička monografija ustanove s podacima od 1897. godine do danas, Zagreb, 2020. godine