Život i rad u Internatu tijekom II. svjetskog rata

Ratne prilike mijenjale su i život i rad u internatu, a taj ratom promijenjeni život donekle podsjeća na našu pandemijsku suvremenost: učenje kod kuće.

Poglavlje četvrto: Život i rad u Internatu tijekom II. svjetskog rata

U Europi II svjetski rat je počeo. Njegove posljedice osjećaju se u našim krajevima na političkom, društvenom i gospodarskom planu. (…)

Internat je 30. 7. 1942. pod br. 5171942. Zadruzi općinskih činovnika u Zagrebu podnio izvješće o stanju za školsku godinu 1941./42. Izvješće je sadržavalo:

1. Izvješće o stanju i radu internata za šk. godinu 1941./42.,

2. Pregled gospodarskog poslovanja,

3. Iskaz dužnika,

4. Iskaz popravaka i nabavaka za navedenu školsku godinu.

U prvom dijelu izvješća ističu se društvene prilike toga vremena u velikom gradu i općoj ratnoj situaciji, koje mogu imati velikog utjecaja na negativan razvoj mladih ljudi. Ističe se da roditelji prepoznaju ulogu Internata kao odgojne i obrazovne ustanove koja ovim zadaćama posvećuje veliku pažnju. Stručno osoblje ističe vrijednosti takvog pristupa, uspjeh svojih pitomaca, ali isto tako se naglašava da postoje učenici koji svojim nemarom i neradom ne uspijevaju. Njih zovu ‘pridošlicama’, a radi se o učenicima koji iz niza razloga mijenjaju škole i odgojne zavode. U toj skupini nalaze se i oni koji jednostavno ne mogu napredovati, a roditelji ne shvaćaju da njihova djeca nemaju dovoljno sposobnosti.

Kao što je već spomenuto, školska godina počela je nešto kasnije, a zbog ratnih prilika privremeno su oduzimane školske zgrade. (…)

Obzirom na mogućnosti, Internat je pitomcima organizirao posjete umjetničkim izložbama, priredbama, manifestacijama i odabranim kazališnim i kino predstavama. (…)

Internat u ratno vrijeme

Ratnim događanjima uzrokovane su mnoge, gotovo nerješive situacije roditeljima, čija su djeca bila u Internatu. U arhivi je pronađena dokumentacija o dva slučaja. Radi se o pismima uprave i roditelja koji traže savjete i dokumentaciju svoje djece za daljnje postupanje.

Ratnim događanjima uzrokovane su mnoge, gotovo nerješive situacije roditeljima, čija su djeca bila u Internatu. U arhivi je pronađena dokumentacija o dva slučaja. Radi se o pismima uprave i roditelja koji traže savjete i dokumentaciju svoje djece za daljnje postupanje.

Prvi slučaj odnosi se na gosp. Petra Bunjevca, općinskog blagajnika i njegovog sina Zdravka iz Račinovaca. 25. 2. 1943. gosp. Bunjevac je poslao pismo ravnatelju Internata u kojem se interesira za vrijeme kada će početi nastava u Zagrebu obzirom da su škole i internati zaposjednuti vojskom. Ravnatelj, 27. 2. 1943. odgovara, pošto se radi o maturantu, da sina ne šalje u Zagreb nego da priprema ispite kod kuće, jer je tako bilo dogovoreno s Ministarstvom i školama, s time da bi učenici došli damo na polaganje ispita. (…)

Ovakvih je situacija tijekom II. svjetskog rata na ovim prostorima bilo bezbroj. Na taj način krojene su mnoge ljudske sudbine, a da se na to nije moglo nikako utjecati. U razdoblju do kraja rata nisu nađeni značajniji zapisi koje bi mogli uvrstiti u ovu monografiju. Iz oskudne dokumentacije koja je pronađena nije se moglo saznati je li Internat poslije 1943. godine radio ili nije i ako i jest, koliko dugo.

Mladalački optimizam

Internatske novine 1940. godine – izvadak

Od jednog uvaženog suradnika, koji neće da mu se ime znade, primamo i rado uvrštavamo ove aktualne stihove:

Sjednica je prošla burno

Sjednica je prošla burno
Nastalo je vrijeme tmurno,
Dok se svak ne iskobelja,
Nema više ni muzeja.

Ko je sa dva druga reda,
Pomoći se drugačije neda;
Pa makar da i apelira
S malima se on španciera.

Zato svak od dana toga,
Moli žarko dragog Boga,
Da popodne kiša pada
Da ga riješi teškog jada.

Internatske novine povodom svečane proslave debelog i crvenog Fašnika u veljači 1941.

... primili smo veliku pošiljku stihova. Iako mi nismo književni list, mi ćemo iz razloga što je pošiljku poslao čovjek, koji u svom normalnom životu nema mnogo smisla za Muze, iz nje izvaditi nekoliko misli kao potvrdu ovoj tezi da potresni životni momenti mogu iz običnog čovjeka stvoriti umjetnika. Evo stihova:

Djevojke su gradom išle

***
Djevojke su gradom išle, išle!
A mene su tuge stisle, stisle

***
Čitav grad danas slavi karneval
A ja jadan ne mogu na bal 
Ah! Tome zlu je kriv nečiji jal

***
U mene su pravi brci
Samo kad bi bili nerci
Još bi poželjniji bili
Za djevojku jednu u kadifi i svili.

Izvor: Ranko Ceraj, MAŽURANAC dom umirovljenika, muški internat, učenički dom… – dokumentaristička monografija ustanove s podacima od 1897. godine do danas, Zagreb, 2020. godine