Razlivene misli
Razlijeva nam svoje misli naša učenica Marija K. u ovoj lirskoj prozi pod nazivom Prvi put svoja. Stvarna. Ispod vanjštine. U nutrini. Pod trakom svjetlosti
Prvi put svoja
Vidiš raj u mojim očima, a iznutra je pakao.
Vanjština je samo maska.
Oblačiš me u svoje izmišljene verzije i zoveš ih istinom.
Vidiš me u narančastoj i žutoj iako sam bolesno plava.
Kad ti pričam, kao da me ne čuješ i čekaš trenutak da me progutaš mržnjom, premda nisam ništa skrivila.
Samo sam pokušala biti svoja.
Stvarna.
Prvi put.
Svi smo mi iznutra šećer iako smo, zapravo, žuč.
Ako se sami ne izjedamo i ne pucamo po šavovima, netko drugi će to učiniti za nas.
Tako živimo ukrug, a čak i kada želimo pokazati koliko nas život boli, drugi nam prilijepe fasadu na lice.
Kao da je biti nesavršen grijeh, groteska.
Trudimo se biti led, kamen, sami svoja prepreka i mrak.
Na kraju, cvijeće ne cvjeta u mraku.
Pa tako ni ja.
Marija K., Iznutra
Možda, ako se vratimo na sam izvor riječi – što stvarno znači svoj, možda ćemo tada razumjeti što znači prvi put (svjesno) biti svoj.
Prema Hrvatskom jezičnom portalu svoj znači:
a. vlastiti
b. koji je izvoran, koji ima svojstva [svoj kao stvaralac]; poseban, nezavisan, originalan