John Locke, Dvije rasprave o vladi, 10.-15. poglavlje
S obzirom na to da ne mogu započeti pisati seminarski rad jer mi fali ključni dio literature (stvar bi se trebala riješiti ovih dana), evo za početak nešto općenito o Johnu Lockeu, ovako napamet iz glave.
John Locke (17. st.) spada u skupinu britanskih empirista (Locke, Berkley, Hume); Descartes je izvršio veliki utjecaj na njega i dosta se bavi teorijom spoznaje i ontologijom („An essay concerning Human understanding“) .
Ovdje nam nije toliko bitan njegov doprinos ontologiji i epistemiologiji, koncentrirat ćemo se na političke spise. Točnije na spis „Dvije rasprave o vladi“. Zapravo samo na drugu raspravu.
Ontologija demokracije
U njoj se Locke bavi prirodnim pravom i društvenim ugovorom (zato ga nekada, kao i Hobbesa, zovemo „kontraktualistom“); Locke je po mnogočemu nasljednik Hobbesa, smatramo ga začetnikom liberalizma i zapravo je cijela američka Deklaracija nezavisnosti bazirana na Lockeovoj misli.
U to se vrijeme zbivaju velike društvene promjene u Europi i svijetu. Feudalni sustav je pred raspadom, pojavljuje se nova klasa poduzetnika. Prvo u Italiji (još za vrijeme Machiavellija), a kasnije i u Britaniji.
Locke zapravo, pojednostavljeno rečeno, progovara o toj novonastaloj klasi kada tvrdi da pojedinca određuje njegova sposobnost, talent, upornost, radišnost itd. a ne nekakvo nasljedno pravo. Marksističke teorije tvrde kako Hobbes i Locke na taj način zapravo samo legitimiraju tu novonastalu klasu kapitalista. (Ellen Meiksins Wood)