Ovogodišnji Human Rights Film Festival održan je od 4. do 10. prosinca. Učenici Multimedijske skupine pogledali su dva filma u zagrebačkom kinu Europa.
Human Rights Film Festival
U utorak navečer učenici Multimedijske skupine svoje su filmsko putovanje na 15. izdanju Human Rights Film Festival započeli u sirijskom gradu…
Raka je bila miran grad, velikodušnih ljudi i jednostavnog načina života. A onda se sve promijenilo. Sirija je postala naslovna vijest, a Raka glavni grad tzv. Islamske države, potpuno izoliran od ostatka svijeta.
Suočeni s terorom ISIL-a, “obični” muškarci – srednjoškolski profesor, bivši student prava, filmski amater – uzimaju kamere i dokumentiraju nezamislive strahote koje se događaju u njihovu gradu.
Povezuju se u organizaciji Raku kolju u tišini (Raqqa is being slaughtered silently) gdje kao građani-novinari razotkrivaju isilovsku propagandu pred očima javnosti, čime postaju direktna meta najopasnije organizacije na svijetu.
Nakon za Oscara nominirane Zemlje kartela (Cartel Land, 2015) u novom dokumentarcu Matthew Heinman slijedi put anonimnih aktivista, ad hoc reportera koji su hrabro odlučili progovoriti o barbarstvu koje je pokorilo Raku, riskirajući živote, ali i sigurnost svojih obitelji.
Unatoč iznimno potresnom materijalu, Heinman je uspio izbjeći fetišistički pristup snimkama i senzacionalizam, fokusirajući se na priču o beskompromisnoj borbi za slobodu govora, o individualnom i kolektivnom herojstvu mladih ljudi koji su za nju spremni žrtvovati baš sve.
(Preuzeto: poveznica)
Sljedeće večeri učenici su se, zahvaljujući kinoprojekciji Human Rights Film Festival, u najzatvoreniju državu na svijetu…
Godine 1986. popularna južnokorejska glumica Choi Eun-hee i njezin bivši suprug, redatelj Shin Sang-ok, ulaze u veleposlanstvo SAD-a u Beču u potrazi za azilom.
Tu počinje nevjerojatna, ali istinita priča o njihovom osmogodišnjem zatočeništvu u Sjevernoj Koreji, gdje su pod budnim okom diktatora i velikog filmofila Kim Jong-ila bili prisiljeni sudjelovati u projektu revitalizacije sjevernokorejske kinematografije.
Veliki je vođa bio fanatičan “filmaš”, sam je potpisao kao redatelj gotovo sve filmove koji se u zemlji snimljeni, a napisao je i knjigu “O filmskoj umjetnosti” u kojoj je objasnio kako se film i filmski radnici moraju prilagoditi Chongsanri duhu i metodama – sjevernokorejskoj ideji društvene uloge mase i posebno radništva.
Ujedno se i žalio na kvalitetu filmova u Sjevernoj Koreji. ”Zašto svi naši filmovi imaju isti ideološki zaplet? U njima nema ništa novo”, požalio se diktator.
”Zašto nemamo filmove kojima ćemo ići na festivale. U Južnoj Koreji imaju bolju tehnologiju. Oni su kao studenti, dok smo mi još uvijek u vrtiću. Ovdje su ljudi zatvoreni umom”, rekao je Kim.
(Preuzeto: poveznica)