Stari grad Carcassonne, zahvaljujući svojoj autentičnoj ljepoti, visokom stupnju očuvanosti, povijesnoj važnosti i arhitektonskoj složenosti, prepoznat je kao izniman primjer srednjovjekovne fortificirane urbane cjeline, što ga čini neprocjenjivim dijelom svjetske kulturne baštine, te je 1997. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Carcassonne i europska baština
Smješten u plodnoj dolini rijeke Aude na jugu Francuske, s jedne strane okružen obroncima Pirineja, a s druge ograncima Središnjeg masiva, Carcassonne leži na prometnom pravcu koji povezuje Sredozemlje s Atlantikom. Upravo zbog toga od davnina je postao važna strateška točka i trgovačko središte.
Premda je na uzvišenju na kojem je podignut Cité de Carcassonne utvrđeno naselje postojalo i prije negoli su Rimljani izgradili svoj grad (Julia Carcaso), našu pozornost Carcassonne plijeni svojom izvanrednom kasnoantičkom i srednjovjekovnom graditeljskom baštinom.
Složeni sustav obrambenih zidina stoljećima je čuvao gotičku katedralu, dvorac i građevine razmještene po zavojitim uskim ulicama grada. Unutarnje bedeme utvrđenog grada čini dvadeset i šest kružnih tornjeva koji se uglavnom preklapaju s jasno vidljivim rimskim obrambenim sustavima.
Vanjski bedemi dopunjuju ovaj složeni obrambeni sustav s devetnaest okruglih kula, pri čemu su tri građene kao barbakani – nezavisne obrambene kule postavljene ispred glavnih ulaza kako bi dodatno otežale pristup neprijatelju. Cijeli ograđeni prostor okružuju duboki opkopi, čime je osigurana još viša razina zaštite.
Glavni ulazi u utvrđeni grad, Porte Narbonnaise s istočne strane i Porte de l’Aude sa zapadne, bili su posebno dojmljivo oblikovani. Njihova arhitektonska razrađenost otkriva ne samo vojne, već i reprezentativne ambicije srednjovjekovnih graditelja, koji su ovim prilazima željeli ostaviti snažan dojam na svakog putnika ili napadača.
Na zapadnoj strani, upravo uz rimske bedeme, smjestio se grofovski zamak iz 12. stoljeća zajedno s glavnim zgradama s kojima je funkcionalno i prostorno povezan. U samom srcu utvrde nalazi se i bazilika posvećena svetima Nazaireu i Celseu. Zanimljivo je da ova crkva nema vanjske potpornje – njezina stabilnost osigurana je složenom unutarnjom svodnom konstrukcijom, što predstavlja rijedak i pažljivo osmišljen arhitektonski primjer s kraja romaničkog i početaka gotičkog doba.
Utvrđeni grad Carcassonne duguje svoju iznimnu važnost restauratorskim radovima koje je od 1853. do 1879. vodio Eugène Viollet-le-Duc, jedan od osnivača moderne konzervatorske znanosti.
Grad Carcassonne izvrstan je primjer utvrđenog srednjovjekovnog grada čiji je golemi obrambeni sustav izgrađen na bedemima koji datiraju iz kasne antike.